Objektivno obeležje ovog krivičnog dela poreske utaje jeste novčani iznos čije se plaćanje izbegava.
Prema izmenama i dopunama Krivičnog zakonika koje se primenjuje od 1. decembra 2019. godine, da bi postojalo krivično delo poreske utaje potrebno je da iznos utajenog poreza prelazi iznos od 1.000.000,00 dinara. Ukoliko je iznos utajenog poreza manji od 1.000.000,00 dinara, ne postoji krivično delo poreske utaje, te se zbog toga ovaj iznos označava kao objektivni uslov inkriminacije.
Sledeće važno pitanje je u kom periodu je potrebno da se izbegne plaćanje poreza koji prelazi iznos od 1.000.000,00 dinara i da li se mogu sabirati obaveze po različitim osnovama da bi se u zbiru ostvario taj iznos itd.
Novčani iznos poreza čije se plaćanje izbegava,
u krivičnom postupku se utvrđuje veštačenjem.
Ali svako ekonomsko-finansijsko veštačenje u krivičnom postupku, koji se sprovodi zbog ovog krivičnog dela, mora poštovati i odgovarajuća pravila poreskog zakonodavstva na osnovu kojih se utvrđuje odgovarajuća vrsta poreza.
Radnje izvršenja krivičnog dela poreske utaje su postavljene alternativo:
– davanje lažnih podataka o (zakonito) stečenim prihodima, predmetima ili drugim činjenicama od značaja za oporezivanje,
– neprijavljivanje tih istih prihoda odnosno predmeta ili drugih činjenica koje su od značaja za utvrđivanje poreskih obaveza,
– prikrivanje poreskih obaveza.
Subjektivna obeležja krivičnog dela utaje porez su umišljaj i namera.
Krivično delo poreske utaje može biti izvršeno samo sa umišljajem, tako da ni u sudskoj praksi u tom pogledu nema nikakvih dilema.
Krivični zakonik za izvršioca krivičnog dela utaje poreza ne traži nikakvo posebno svojstvo, ali to ne znači da izvršilac može biti bilo koje lice. Izvršilac ovog krivičnog dela može biti samo poreski obveznik. Krivični zakonik ne definiše pojam poreskog obveznika, ali Zakon o poreskom postupku i administraciji određuje (čl. 10) da je poreski obveznik u stvari poreski dužnik koji je obavezan da plati porez, odnosno sporedno poresko davanje.