Skip to main content

Nasledno pravo pripada građanskom pravu. Normama naslednog prava je regulisano, između ostalog, pitanje raspodele imovine nakon smrti odnosno uređene su oblasti raspravljanja zaostavštine (ostavinski postupak) i sačinjavanja testamenta.

Sve što je predmet nasleđivanja, bilo po osnovu zakona ili po osnovu testamenta, čini zaostavštinu. Zaostavštinu obuhvata nasleđivanju podobna i prava i obaveze, koja su ostaviocu pripadala u trenutku njegove smrti.

Kada se pokrene postupak raspravljanja zaostavštine

pokreće se ostavinski postupak ili ostavinska rasprava.

Ostavinski postupak je:
– deklarativni postupak (razrešenje neizvesne situacije),
– vanparnični postupak (uređen i regulisan Zakonom o vanparničnom postupku).

Ostavinski postupak može biti pokrenut dvojako. Ostavinski postupak može pokrenuti sud ili ga mogu pokrenuti zainteresovana lica, koja obaveštavaju sud da je neko lice umrlo. U prvom slučaju se ostavinski postupak pokreće po službenoj dužnosti. Ostavinski postupak može pokrenuti i advokat za ostavinu na osnovu punomoćja naslednika.

Mesna nadležnost suda za ostavinski postupak je sud na čijem je području ostavilac u vreme smrti imao prebivalište, odnosno boravište (ostavinski sud), a ukoliko ostavilac nije iz republike Srbije, nadležan je sud na čijem se području nalazi pretežni deo njegove zaostavštine.

Ostavinski postupak vodi javni beležnik, koji je sačinio smrtovnicu, ukoliko ostavinski sud donese rešenje kojim mu sprovođenje ostavinskog postupka poverava.

Po pokretanju raspravljanja zaostavštine (ostavinski postupak), sve radnje su usmerena na to da se utvrdi: da je ostavilac umro, da li ima imovinu, šta čini imovinu ostavioca, procena vrednosti imovine ostavioca, da li ostavilac ima dugova i njihova vrednost, da li je sačinjen testament, da li ostavilac ima naslednika, koja prava iz zaostavštine pripadaju naslednicima, legatarima i drugim licima.

Ukoliko se utvrdi da je ostavilac sačinio testament (pisani testament ili isprava o usmenom testamentu), on se dostavlja sudu zajedno sa smrtovnicom ostavioca i deo je procesnih radnji vezanih za ostavinski postupak. Ukoliko se utvrdi da, prema podacima iz smrtovnice, umrlo lice nema imovine, ostavinski sud obustavlja ostavinski postupak.

Ostavinski postupak, kao vanparnični postupak, koji podrazumeva da:
– se postupak pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno za umrlo,
– otvara testament, ukoliko ga je umrlo lice sastavilo,
– sud utvrđuje ko su naslednici umrlog,
– se utvrđuje koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu,
– se utvrđuje koja prava iz zaostavštine pripadaju naslednicima, legatarima i drugim licima,
– raspravljanje zaostavštine na ročištima koje sud zakazuje,
– se donese rešenja o nasleđivanju.

Prema zakonu, ostavinski postupak obuhvata i prethodne radnje: obavezu matičara da izvrši upis umrlog lica u matičnu knjigu umrlih, te u roku od 30 dana ostavinskom sudu dostavi izvod iz matične knjige umrlih, ostavinski sud donosi rešenje kojim poverava javnom beležniku da sastavi smrtovnicu, obavezu javnog beležnika da smrtovnicu dostavlja ostavinskom sudu u roku od 30 dana od dana kada je primio rešenja kojim mu je povereno da sastavlja smrtovnicu.

Tokom ostavinskog postupka pozivaju se svi koji polažu pravo na nasleđe i zakonski i testamentarni naslednici. Na ostavinskom ročištu se raspravlja o svim pitanjima vezanim za nasleđe, pravu na nasleđe, veličini nasleđenog dela, kao i obavezama koje proističu iz nasleđa. Ukoliko je kod ostavinskog postupka prisutan testament, organ koji sastavlja smrtovnicu proveriće da li je posle umrlog ostao pismeni testament ili isprava o usmenom testamentu i testament koji je zaveštalac ostavio dostaviće sudu zajedno sa smrtovnicom. Ako se među naslednicima pojave sporne činjenice, ostavinski postupak se prekida i naslednici se upućuju da pokrenu sudski postupak radi utvrđenja spornih prava. Ako nema spora, imovina se podeli prema zakonskom pravu na nasleđe ili dogovoru, pri čemu su naslednici u obavezi da daju jasnu izjavu da li se primaju ili odriču nasleđa koja je neopoziva. Po utvrđivanju kome pripada pravo na nasleđe, sud donosi rešenje o nasleđivanju, čime se okončava ostavinski postupak. U slučaju da nije poznato da li ostavilac ima naslednika, sud će oglasom pozvati sve one koja polažu pravo na nasleđe da se prijave u roku od godinu dana. Ukoliko se ne prijavi nijedan naslednik, sud donosi rešenje kojim zaostavštinu predaje na uživanje Republici Srbiji.

Nakon završenog postupka raspravljanja zaostavštine (ostavinski postupak), sud će rešenje o nasleđivanju dostaviti svim naslednicima i legatarima, kao i drugim licima koja su u toku postupka istakla zahtev iz zaostavštine, kao i nadležnom organu uprave. Ukoliko se po pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju ili rešenja o legatu pronađe imovina, za koju se u vreme donošenja rešenja nije znalo da pripada zaostavštini, sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu (pokretati ostavinski postupak), već će ovu imovinu novim rešenjem raspodeliti na osnovu ranije donesenog rešenja o nasleđivanju.