Zdravstveno osiguranje u Republici Srbiji je obavezno zdravstveno osiguranje i dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Zdravstveno osiguranje je uređeno Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Ovim zakonom se definišu i detaljnije uređuju: prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i uslovi za njihovo ostvarivanje, finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja, ugovaranje zdravstvene zaštite, organizacija obaveznog zdravstvenog osiguranja i druga pitanja od značaja za sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja. Zakonom o zdravstvenom osiguranju se takođe uređuju vrste dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, uslovi za organizovanje i sprovođenje dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, finansiranje dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja i druga pitanja od značaja za dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
Shodno zakonu, obavezno zdravstveno osiguranje se određuje kao osiguranje kojim se osiguranim licima i drugim licima obezbeđuje pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade u skladu sa zakonom.
Obavezno zdravstveno osiguranje obuhvata:
- osiguranje za slučaj bolesti i povrede van rada,
- osiguranje za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti.
Obavezno zdravstveno osiguranje organizuje se na načelima: obaveznosti, solidarnosti i uzajamnosti, javnosti, zaštite prava osiguranih lica i zaštite javnog interesa, stalnog unapređivanja kvaliteta obaveznog zdravstvenog osiguranja i ekonomičnosti i efikasnosti obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Prava iz zdravstvenog osiguranja, koja su određena zakonom, su sledeća:
- pravo na zdravstvenu zaštitu,
- pravo na novčane naknade.
Radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, osiguranici moraju ispuniti uslov prethodnog osiguranja, što znači da moraju, kao osiguranici, navršiti staž osiguranja u trajanju od najmanje 3 meseca neprekidno ili 6 meseci sa prekidima u poslednjih 18 meseci pre početka korišćenja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. U period prethodnog osiguranja računa se vreme od dana kada je osiguranik stekao svojstvo osiguranika i period za koji je uplaćen doprinos. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju ako osiguranik ostvaruje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i kada nisu ispunjeni uslovi u pogledu prethodnog osiguranja, i to u slučajevima:
- povrede na radu ili profesionalne bolesti,
- hitne medicinske pomoći i ostvarivanja pripadajućih novčanih naknada,
- kada je ostvarivanje prava na naknadu zarade u visini minimalne zarade utvrđene u skladu sa propisima o radu za mesec za koji se naknada zarade isplaćuje.
Osiguranici zemalja sa kojima postoji zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ostvaruju svoja prava iz zdravstvenog osiguranja u skladu sa zakonom, osim ako međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije utvrđeno.
Članovi porodice osiguranika imaju prava iz zdravstvenog osiguranja u skladu sa zakonom ukoliko je ispunjen uslov da osiguranik, preko koga ostvaruju ta prava, i sam ispunjava uslove u pogledu prethodnog osiguranja. Članovima porodice, u smislu zakona, smatraju se:
- članovi uže porodice (supružnik ili vanbračni partner, deca rođena u braku ili van braka, usvojena i pastorčad i deca uzeta na izdržavanje),
- članovi šire porodice (roditelji, očuh, maćeha, usvojitelj, deda, baba, unučad, braća i sestre, koje osiguranik izdržava, u smislu propisa o porodičnoj zaštiti, kao i propisa o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana).