Zakonom o radu je regulisano i uređeno radno pravo i radni odnosi se podjednako bave i pitanjima pravnog položaja zaposlenih i poslodavaca, kao ravnopravnih subjekata radnog prava. Sadržina radnog odnosa predstavlja prava i obaveze zaposlenog i poslodavca propisanih zakonom. Rad u radnom odnosu se uspostavlja ugovorom o radu. Ugovor o radu je ugovor kojim se zasniva radni odnos između poslodavca i zaposlenog, a kojim se detaljno regulišu njihova međusobna prava i obaveze.

Zakonom o radu je definisan da ugovor o radu sadrži i klauzulu „zabrana konkurencije“.

Klauzula zabrane konkurencije iz ugla odnosa poslodavac – zaposleni predstavlja jednu vrstu zaštite poslodavca od štetnih posledica do kojih može doći iznošenjem informacija, tajni, tehnoloških znanja i sl. drugom pravnom ili fizičkom licu, do kojih zaposleni dolazi u radnom okruženju kod poslodavca i u vezi sa radnim mestom i poslovima koje obavlja. Zabrana konkurencije takođe predstavlja određeno ograničenja prava na rad zaposlenog, ali i benefita za konkretnog zaposlenog u vidu isplate naknade za određeni period.

Zabrana konkurencije je noviji pravni institut u radnom pravu. Cilj zabrane konkurencije predstavlja zaštitu inovativnih rešenja i poslovnih kontakata poslodavca u odnosu na zaposlene.

Zabrana konkurencije:
– može se uvesti jedino ugovorom o radu,
– je vezana za poslove i sticanje znanja i veština zaposlenih koja mogu biti poslovna tajna poslodavca, te njihovo otkrivanje konkurenciji predstavlja kršenje ugovora o radu,
– ima svoje vremensko ograničenje (2 godine i nakon isteka radnog odnosa),
– ima svoje teritorijalno ograničenje (u zavisnosti od vrste posla na koji se zabrana odnosi),
– daje pravo poslodavcu na naknadu štete u slučaju kršenja zabrane konkurencije od strane zaposlenog.

Prema zakonu, ugovorom o radu mogu da se utvrde poslovi koje zaposleni ne može da radi u svoje ime i za svoj račun, kao i u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog lica, bez saglasnosti poslodavca kod koga je u radnom odnosu zbog zabrane konkurencije.

Zabrana konkurencije može da se utvrdi samo ako postoje uslovi da zaposleni radom kod poslodavca stekne nova, posebno važna tehnološka znanja, širok krug poslovnih partnera ili da dođe do saznanja važnih poslovnih informacija i tajni. Zabrana konkurencije je usko vezana za uslove rada zaposlenog kojim on stiče nove, posebno važna tehnološka znanja, širok krug poslovnih partnera ili da dođe do saznanja važnih poslovnih informacija i tajni. Određivanje svakog elementa pojedinačno je određeno posebno u svakom konkretnom slučaju ugovorom o radu.

Poslodavac, prema zakonu koji se odnosi na zabranu konkurencije može i ima pravo da:
– od radnika koji ju je prekršio traži naknadu štete,
– ugovori zabranu konkurencije tako da ona ne prestaje da važi 2 godine nakon isteka ugovora o radu,
– ugovori zabranu konkurencije ako se poslodavac ugovorom o radu obaveže da će zaposlenom isplatiti novčanu naknadu u ugovorenoj visini.

Zaposleni može da prekrši klauzulu o zabrani konkurencije. U tom slučaju poslodavac ima pravo da od zaposlenog zahteva naknadu štete. Iznos naknade štete na koju poslodavac ima pravo, se određuje postupkom veštačenja u svakom konkretnom slučaju, pri čemu poslodavac ima obavezu da dokaže da je došlo do kršenja zabrane konkurencije od strane zaposlenog lica.

Kako poslodavac ima pravo da ugovori klauzulu zabrana konkurencije i 2 godine (ne duže od tog roka) nakon isteka ugovora o radu tj. prestanka radnog odnosa ugovorom o radu poslodavac se obavezuje da će zaposlenom isplatiti novčanu naknadu u ugovorenoj visini. Na ovaj način zabrana konkurencije uslovljena određivanjem novčane naknade koju će poslodavac isplaćivati zaposlenom u periodu nakon prestanka radnog odnosa. Ugovaranje klauzule bez određivanja novčane naknade je bez dejstva prema zaposlenom.

Osnovni cilj ugovaranja klauzule o zabrani konkurencije je zaštita poslodavca od određenih zloupotreba od strane pojedinih zaposlenih. Kako je danas veliki deo poslova prilagođen brojnim internet platformama i obavlja korišćenjem istih, poslodavac ima pravo uneti i teritorijalno ograničenje za zabranu konkurencije. Ograničenja se određuju za na određenu državu, regiju ili ceo svet. Ukoliko poslodavac preširoko odredi primenu.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić, diplomirani pravnik, rođena 1964. godine u Aranđelovcu, završila Pravni fakultet. Za vreme studija, radi kao sudija porotnik u Osnovnom sudu Aranđelovac. Položen pravosudni ispit i specijalističke studije iz poreske oblasti na Pravnom fakultetu u Beogradu. Završena obuka za medijatora i upisana u Registar posrednika Ministarstva pravde. Član Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje u korišćenju PC softvera (Internet, Office itd.). Od 1993. godine do 2001. radila u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, gde se od početka rada bavila rukovodećim pravnim poslovima. Od 2001. godine je šef pravne službe i zastupnik JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac. Tokom perioda rada u ovoj firmi se aktivno bavila: saradnjom sa državnim organima, izradom opštih akata preduzeća, izradom ugovora o komunalnom opremanju zemljišta i drugih ugovora. Naročito se bavila svim pravnim pitanjima vezanim za nepokretnosti, a posebno gradskim građevinskim zemljištem. Predsednik ili član u više komisija za javne nabavke, kao i član više upravnih i nadzornih odbora, pružila stručnu pomoć većem broju stranih kompanija prilikom osnivanja i rada u R. Srbiji. Sve vreme rada, kako u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, tako i u JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac intenzivno se bavila radom sa strankama, vezano za pravne oblasti pomenutih preduzeća. Član je Udruženja pravnika u privredi, kao i osnivač i član Udruženja za mirno rešavanje sporova medicinskih profesionalaca i pacijenata – UMIP. Advokat Slavica Janjić pruža usluge u gotovo svim oblastima prava.