Definicija

Građansko pravo se definiše kao skup pravnih normi koje uređuju društvene odnose u koje osobe stupaju povodom stvari, činidaba i imovine, pa se takvi odnosi stoga nazivaju građanskopravnim odnosima. Subjekti građanskog prava su pravna i fizička lica, a objekti građanskog prava su stvari, činidbe i imovina.

U građansko pravo spadaju:

  1. Obligaciono pravo, kao red najstarijih pravnih disciplina i predstavlja granu u opštem sistemu pozitivnog prava. Čini ga skup pravnih normi kojima se regulišu obligacioni odnosi. Izvori obligacija, odnosno obaveza, su: ugovori, prouzrokovanje i naknada štete, sticanje bez osnova (neosnovano obogaćenje), poslovodstvo bez naloga i jednostrana izjava volje.
  2. Stvarno pravo je deo građanskog prava koje reguliše promet stvari, pokretne i nepokretne imovine. Normama stvarnog prava uređeni su instituti svojine, državine, hipoteke i prava službenosti.
  3. Nasledno pravo je deo građanskog prava koje reguliše pitanje raspodele imovine nakon smrti. Normama naslednog prava uređene su oblasti raspravljanja zaostavštine tj. ostavinski postupak, sačinjavanja testamenta, zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju, zaključivanje ugovora o raspodeli imovine za života i dr.
  4. Porodično pravo je oblast građanskog prava koje reguliše odnose u porodici, kao i odnose porodice i društva. Normama porodičnog prava regulisana su sledeća pitanja: zaključivanja i razvoda braka, odnosa bračnih drugova, odnos roditelja i dece, zakonskog izdržavanja, usvojenja i starateljstva.
  5. Medijsko pravo, kao deo građanskog prava reguliše oblast javnog informisanja, osnivanja i organizacije sredstava javnog informisanja i odgovornosti medija za objavljivanje nepotpune ili neistinite informacije.
  6. Intelektualna svojina je opšti, pravno-tehnički pojam za određene kreacije ljudskog uma i komercijalne simbole koji predstavljaju bestelesna. Pravo intelektualne svojine deli se na dve velike grupe: autorsko pravo i prava srodna autorskom pravu, sa jedne strane, i prava industrijske svojine sa druge strane. Dalje, prava industrijske svojine se obično dele na tzv. pronalazačko pravo (patenti, korisni modeli, topografije integrisanih kola, nove biljne sorte, know-how), tzv. pravo znakova razlikovanja (žigovi, imena porekla i geografske oznake, industrijski dizajn, poslovno ime) i tzv. pravo konkurencije (suzbijanje nelojalne konkurencije).

U kontekstu definisanih pravnih normi građanskog prava, usluge koje su time obuhvaćene su sledeće:

  1. zastupanja u svim parničnim i vanparničnim postupcima, tužilaca i tuženih,
  2. zaključivanje svih vrsta ugovora,
  3. izvršavanje svih obaveza iz imovinskih ugovora,
  4. stavljanje-upisi i brisanja hipoteka na nepokretnosti,
  5. zastupanja u izvršnim postupcima,
  6. utvrđivanja ništavosti ugovora, poništavanje ugovora, naplata po ugovorima i ostvarivanja svih ugovornih prava,
  7. sastavljanje poravnanja,
  8. pružanje pravnih usluga profesionalnim upravnicima i stambenim zajednicama u oblasti izrade ugovora o izvođenju svih vrsta radova na stambenim zgradama, radi utuženja dužnika, tumačenja zakona i davanje pravnih saveta,
  9. upis nepokretnosti u katastar, kao sertifikovana advokatska kancelarija za sprovođenje upisa u katastar nepokretnosti putem elektronske aplikacije.