Posebna imovina, prema Porodičnom zakonu, se određuje kao sva ona imovina koju jedan supružnik ima u trenutku zaključenja braka kao već stečenu imovinu, potom i imovina koju je stekao tokom trajanja braka na osnovu besteretnog sticanja (putem poklona ili nasleđivanjem u toku trajanja bračne zajednice), kao i ona imovina koju je stekao na osnovu izvršene deobe zajedničke imovine.
Posebnu imovinu čine:
– imovina stečena bilo kojim pravnim poslom pre zaključenja braka (imovina koju supružnik kao svoju unosi u bračnu zajednicu),
– imovina stečena besteretnim sticanjem za vreme trajanja braka (lično nasleđe i pokloni),
– svi prihodi od posebne imovine supružnika, a koji nisu rezultat zajedničkog rada bračnih drugova (kamate, dividende),
– pokretne stvari za ličnu upotrebu jednog bračnog druga koji nisu u nesrazmernoj vrednosti prema istim takvim stvarima drugog bračnog druga,
– pokretne stvari koje su nabavljene na osnovu ugovora o kupoprodaji pre zaključenja braka supružnika, a isplata ugovorenih obaveza je započeta ili se nastavlja tokom trajanja braka,
– ona novčana sredstva koja su dobijena na osnovu naknade neimovinske štete za pretrpljeni fizički bol ili strah jednog supružnika kao oštećenog,
– sva novčana sredstva koja su dobijena po osnovu naknade imovinske štete za stvari iz posebne imovine jednog supružnika,
– imovinske obaveze koje terete jednog supružnika, a koje su kao takve nastale su pre zaključenja braka (kreditno zaduživanje pre sklapanja braka) ili deliktne obaveze koje terete samo jednog supružnika nastale su pre ili za vreme trajanja braka,
– imovinske obaveze koje po zakonu terete samo jednog supružnika kao što je obaveza plaćanja poreza na nepokretnost u vlasništvu jednog supružnika,
– pokretne i nepokretne stvari koje su kupljene na kredit gde je kreditna obaveza nastala pre zaključenja braka,
– imovina stečena na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, kao i predmet izdržavanja, ako se na strani davaoca izdržavanja pojavljuje samo jedan supružnik.
Kada se govori o posebnoj imovini supružnika koja se stiče kao poklon, postoje određeni kriterijumi koji prethodno moraju biti ispunjeni, kako bi tako stečena imovina predstavljala posebnu imovinu supružnika:
– izričita volja poklonodavca, koje ako nema, imovina odnosno poklon kao imovina stečeni na ovaj način se određuju po svojoj vrsti (muški ili ženski),
– pripadnost poklonodavca u odnosu na supružnika (svaki poklon koji je učinjen od strane lica koje je prijatelj, rođak samog supružnika je ujedno i poklon tj. vlasništvo tog supružnika),
– zavisno od toga koji supružnik je snosio troškove organizacije svečanosti gde je poklon učinjen, njemu će i pripadati poklon kao lična imovina.
U uslovima u kojima nije moguća primena navedenih kriterijuma za sticanje imovine kao poklona kao posebne imovine supružnika, nastaje pravo susvojine na poklonu sa jednakim udelima oba supružnika.
Posebnom imovinom svaki supružnik samostalno upravlja i raspolaže
i samostalno donosi sve odluke u vezi nje.
Ukoliko je jedan supružnik učestvovao u uvećanju posebne imovine drugog bračnog druga, shodno odredbama Porodičnog zakona, ima pravo na potraživanje u novcu srazmerno doprinosu uvećanja, dok u slučaju znatnog učestvovanja u uvećanju posebne imovine svog bračnog druga ima pravo na udeo u toj imovini srazmerno svom doprinosu.
Pitanje vezano za posebnu i zajedničku bračnu imovinu je posebno važno pravilno definisati (vreme i osnov sticanja imovine supružnika) kod brakorazvodnih parnica. U slučaju razvoda braka, advokat za razvod može pružiti svu neophodnu pravnu pomoć supružniku u smislu preciznog određivanja koja imovina supružnika je njegova posebna imovina. Advokat za razvod takođe može zastupati supružnika pred sudom kako bi sticanje imovine pravno dokazao, bilo da je ona kao posebna imovina stečena zakonom ili ugovorom.