Skip to main content

Ugovor, posmatrano u smislu pravnog odnosa, nastaje putem razmene saglasnih izjava volja lica kojih se ugovor (pravni odnos) tiče. Postupak kojim se usaglašavaju volje lica kojih se ugovor tiče se naziva sklapanje ugovora, dok se lica koja ga sklapaju nazivaju ugovorne strane.

Da bi neki ugovor nastao, moraju biti ispunjeni sledeći uslovi:

• postojanje poslovne sposobnosti ugovornih strana,

• prisutna saglasnosti volja ugovornih strana,

• određen predmet ugovora,

• postojanje pravne osnove ugovora,

• adekvatna forma ugovora (važno kod formalnih ugovora).

Najvažnije vrste elemenata ugovora su: bitni elementi ugovora, prirodni elementi ugovora i slučajni elementi ugovora.

Izvori prava, koji su najvažniji za ugovore, su Zakon o obligacionim odnosima, pojedini zakoni o posebnim vrstama ugovora, običaji, sudska praksa i pravna nauka. Značaj običaja, kada se govori o ugovorima, je velik, jer podrazumeva niz pravila o ponašanju ljudi u prometu koja se redovno poštuju i koja imaju snagu pravnog pravila. Običaji, se u našem ugovornom pravu, primenjuju kao dopunski i supsidijarni pravni izvori. Običaji mogu biti kodifikovani i nekodifikovani običaji. Za ugovore su posebno značajni kodifikovani običaji, koji se nazivaju uzansama.
Uzanse mogu biti:
– opšte, kada važe za sve vrste ugovora,
– posebne, kada važe kao posebne uzanse i primenjuju se samo na određenu vrstu ugovora.

Ugovori se mogu podeliti po različitim kriterijumima, ali podela ugovora po predmetu osnovnih obaveza svakog ugovora je važna za obligacione odnose nastale kod ugovornih strana. Shodno tome, obaveze mogu biti međusobne ili jednostrane, te se prema tome ugovori mogu deliti na:
• višestrano obavezne ugovore ili dvostrano teretne ugovore (obe ili više ugovornih strana strane se međusobno obavezuju na izvršenje obaveza međusobno),
• jednostrano obavezni ili dobročini ugovor (kada se samo jedna strana obavezuje prema drugoj, a druga strana ima samo pravo da zahteva izvršenje te obaveze od prve, obavezane strane).

U našem pravu se, kao najvažnije, navode sledeće vrste ugovora:
1. kupoprodajni ugovori,
2. ugovori o razmeni tj. ugovori o trampi,
3. ugovori o poklonu,
4. ugovori o zakupu,
5. ugovori o posredovanju,
6. ugovori o građenju,
7. ugovori o delu,
8. ugovori o doživotnom izdržavanju,
9. ugovori o zajmu.

Kupoprodajni ugovor je takav ugovor kojim se jedna strana (prodavac) obavezuje da pravo svojine na jednoj stvari prenese na drugo lice (kupca), a druga ugovorna strana se obavezuje da isplati ugovorom utvrđenu cenu prvoj strani u visini i na način utvrđen ugovorom.

Ugovor o razmeni odnosno ugovor o trampi je ugovor kojim se jedna strana obavezuje da prenese pravo svojine na nekoj stvari ili na određenoj količini tih stvari, dok se druga strana, kao naknadu za to, obavezuje da prvoj strani prenese pravo svojine na drugoj vrsti stvari, odnosno na određenoj količini određenih drugih stvari.

Ugovor o poklonu je vrsta ugovora koja podrazumeva da se poklonodavac obavezuje poklonoprimcu preda u svojinu određenu nekretninu bez ikakve novčane ili bilo kakve druge naknade.

Ugovorom o zakupu se propisuje obaveza između zakupodavca i zakupca i to tako da je zakupodavac u obavezi da određenu nekretninu preda na upotrebu zakupcu na određeni vremenski period, dok se zakupac obavezuje da plaća određenu novčanu naknadu za korišćenje te nekretnine.

Ugovor o posredovanju je takva vrsta ugovora kojim se posrednik obavezuje da pronađe lice koje je ključno u sklapanju samog ugovora i da ga dovede u vezu sa nalogodavcem koji mu za to plaća određenu sumu.

Ugovora o delu se zaključuje između naručioca posla i izvršioca posla, koji nema status zaposlenog, već radi na određeno vreme van radnog odnosa i on nema nikakva prava iz radnog odnosa.

Ugovor o građenju je posebna vrsta ugovora o delu i na njega se u svemu što nije regulisano Zakonom o obligacionim odnosima primenjuju pravne norme koje regulišu ugovor o delu.

Ugovor o doživotnom izdržavanju, kao posebna vrsta ugovora, se zaključuje se između primaoca izdržavanja i davaoca izdržavanja pri čemu je davalac izdržavanja u obavezi da izdržava i da se brine o primaocu do njegove smrti, a zauzvrat primalac izdržavanja će na davaoca preneti pravo na već unapred utvrđenu svojinu prema ugovoru.

Ugovor o zajmu je neformalan ugovor koji se sklapa između zajmodavca i zajmoprimca i to tako da se zajmodavac obavezuje da će zajmoprimcu predati određenu svotu novca ili neke druge zamenljive stvari, a zajmoprimac je dužan da sve ovo vrati u određenom roku sa ili bez novčane nadoknade.