Definicija

Radno pravo je naziv za skup pravnih normi kojima se uređuje nastanak, sadržina i prestanak radnog odnosa, kao i pravni položaj subjekata radnog prava. Radno pravo se može definisati i kao grana pozitivnog prava, koja podrazumeva primenu pravnih normi i načela sadržanih u radnom zakonodavstvu.

Radni odnos se uspostavlja radi zadovoljenja potreba vlasnika kapitala i vlasnika radne snage. To je odnos koji se zasniva na osnovu ugovora o radu između poslodavca i zaposlenog, kao odnos između pravnih subjekata. Sadržinu pravnog odnosa čine prava i obaveze njegovih subjekata. Razlikuje se individualni i kolektivni radni odnos. Kod kolektivnog je pravom uređen odnos između poslodavca i većine zaposlenih, radi utvrđivanja i ostvarenja kolektivnih radnih prava.

Subjekti radnog odnosa su zaposleni i poslodavac. Zaposleni je fizičko lice koje je u radnom odnosu. Status zaposlenog se stiče ispunjavanjem uslova utvrđenih zakonom, a gubi se prestankom radnog odnosa. Poslodavac može biti fizičko ili pravno lice, koje je steklo taj status na način propisan zakonom. Poslodavac može biti privredno društvo, različitog svojinskog i vlasničkog oblika, kao i državni organ. Kao fizičko lice,  poslodavac može biti svaki preduzetnik koji za obavljanje svoje delatnosti mora imati izvršenu registraciju.

Sadržina radnog odnosa predstavlja prava i obaveze zaposlenog i poslodavca propisanih zakonom. Ova prava i obaveze mogu biti individualna i kolektivna. Individualna su raspoređivanje poslova, radno vreme, odmori i odsustva itd. Kolektivna prava su sindikalno i korporativno udruživanje, kolektivno pregovaranje itd.

Radni odnosi se uređuju posebnim zakonom, koji mora biti u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama. Svi ovi zakoni moraju biti u skladu sa Ustavom zemlje na koji se radno pravo odnosi i primenjuje. Kolektivni ugovor i pravilnik o radu se zajedno zovu opšti akti i njima se ne mogu dati manja prava ili utvrditi nepovoljniji uslovi rada od onih utvrđenih zakonom. Ugovor o radu ima normativno dejstvo, jer određuje sadržinu prava i obaveza svakog zaposlenog i svakog poslodavca.

Predmet radnog prava je uređivanje prava i obaveza iz radnog odnosa tj. individualni i kolektivni radni odnosi. Individualni se uspostavljaju između zaposlenog i poslodavca, a regulišu individualna prava i obaveze. Kolektivni radni odnosi se uspostavljaju između sindikata i poslodavaca, a regulišu ostvarivanje i zaštitu kolektivnih prava i odgovornosti.

Rad se može obavljati dvojako – u radnom odnosu i bez radnog odnosa. Rad u radnom odnosu se uspostavlja ugovorom o radu. Rad van radnog odnosa se uspostavlja ugovorom o delu, ugovorom o zastupanju itd. Posebni zakoni koji uređuju radne odnose se odnose prema Zakonu o radu kao posebni prema opštem zakonu. Posebni zakoni imaju jaču snagu od opšteg zakona, ali ako posebni zakon nema specijalne odredbe, onda se primenjuju odgovarajuće odredbe opšteg zakona.