Zakonom o zaštiti poslovne tajne se uređuje pravna zaštita poslovne tajne od nezakonitog pribavljanja, korišćenja i otkrivanja.

Prema zakonu, poslovnom tajnom se smatraju one informacije koje ispunjavaju određene uslove,

kao što su te da imaju komercijalnu vrednost jer predstavljaju tajnu, nisu u celini ili u pogledu strukture i skupa njihovih sastavnih delova

opšte poznate ili lako dostupne licima koja u okviru svojih aktivnosti uobičajeno dolaze u kontakt sa takvom vrstom informacija.

Držalac poslovne tajne je svako fizičko ili pravno lice pod čijom je zakonitom kontrolom poslovna tajna.

Lice za koje se sumnja da je povredilo poslovnu tajnu je fizičko ili pravno lice za koje se sumnja da je nezakonito pribavilo, koristilo ili otkrilo poslovnu tajnu.

Pribavljanje poslovne tajne bez saglasnosti držaoca poslovne tajne smatra se nezakonitim ako je učinjeno na sledeći način:
„1) neovlašćenim pristupom, prisvajanjem ili umnožavanjem dokumenata, predmeta, materijala, supstanci ili elektronskih datoteka koji su pod zakonitom kontrolom držaoca poslovne tajne, a sadrže poslovnu tajnu, ili se poslovna tajna iz njih može izvesti, ili
2) drugim postupanjem za koje se, u datim okolnostima, smatra da je u suprotnosti sa dobrim poslovnim običajima.“

Svako korišćenje ili otkrivanje poslovne tajne će se smatrati nezakonitim:
– ukoliko bez saglasnosti držaoca poslovne tajne se utvrdi da je lice poslovnu tajnu pribavilo nezakonito ili
– prekršilo sporazum o poverljivosti ili drugu obavezu koja se odnosi na zabranu otkrivanja poslovne tajne,
– kao i ako je lice prekršilo ugovornu ili drugu obavezu kojom se ograničava korišćenje poslovne tajne.

Praćenje, prisluškivanje i odavanje poverljivih informacija može biti dozvoljeno isključivo državnim organima (policija, BIA i Vojnobezbednosna agencija) kada je neophodno da oni imaju nalog suda za mere prisluškivanja i praćenja i to u slučaju da postoje osnovi sumnje da je lice koje se prati i prisluškuje učinilo krivično delo, a na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi to prikupljanje bilo znatno otežano.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić, diplomirani pravnik, rođena 1964. godine u Aranđelovcu, završila Pravni fakultet. Za vreme studija, radi kao sudija porotnik u Osnovnom sudu Aranđelovac. Položen pravosudni ispit i specijalističke studije iz poreske oblasti na Pravnom fakultetu u Beogradu. Završena obuka za medijatora i upisana u Registar posrednika Ministarstva pravde. Član Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje u korišćenju PC softvera (Internet, Office itd.). Od 1993. godine do 2001. radila u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, gde se od početka rada bavila rukovodećim pravnim poslovima. Od 2001. godine je šef pravne službe i zastupnik JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac. Tokom perioda rada u ovoj firmi se aktivno bavila: saradnjom sa državnim organima, izradom opštih akata preduzeća, izradom ugovora o komunalnom opremanju zemljišta i drugih ugovora. Naročito se bavila svim pravnim pitanjima vezanim za nepokretnosti, a posebno gradskim građevinskim zemljištem. Predsednik ili član u više komisija za javne nabavke, kao i član više upravnih i nadzornih odbora, pružila stručnu pomoć većem broju stranih kompanija prilikom osnivanja i rada u R. Srbiji. Sve vreme rada, kako u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, tako i u JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac intenzivno se bavila radom sa strankama, vezano za pravne oblasti pomenutih preduzeća. Član je Udruženja pravnika u privredi, kao i osnivač i član Udruženja za mirno rešavanje sporova medicinskih profesionalaca i pacijenata – UMIP. Advokat Slavica Janjić pruža usluge u gotovo svim oblastima prava.