Nasledno pravo je grana građanskog prava koja uređuje pravila prelaska imovine (ostavine) umrlog lica na njegove naslednike, bilo na osnovu zakona ili testamenta. Nasledno pravo se može definisati i kao skup pravnih normi koje uređuju ko, kada i na koji način stiče prava i obaveze iz zaostavštine ostavioca. Nasledno pravo je mehanizam koji ima funkciju očuvanja imovine u pravnom prometu, čime se obezbeđuje pravna i ekonomska sigurnost porodice i društva. Nasledno pravo je deo obligaciono-imovinskog građanskog prava, koji osigurava kontinuitet imovinskih odnosa nakon smrti fizičkog lica (ostavioca).
Može se nasleđivati po osnovu zakona ili po osnovu testamenta (zaveštanja).
Ukoliko je ostavilac ostavio zaveštanje, nasleđuje se njemu, odnosno poslednjoj volji ostavioca.
Da bi testament (zaostavština) bili zakonski prihvatljivi i imali pravnu važnost, moraju biti sastavljeni u skladu sa Zakonom o nasleđivanju. Prema odredbama ovog Zakona, sadržina testamenta mora biti:
- u skladu sa prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim običajima,
- da bi zaveštanje bilo i punovažno, moraju biti ispunjeni posebni uslovi koji se odnose na testamentarnu sposobnost ostavioca, zaveštaočevu volju i formu testamenta.
Za testament (zaveštanje), prema naslednom pravu, se kaže da nasleđivanje ima imovinski karakter i najčešće se označava kao prelazak imovine umrlog lica na druga lica. Lice koje je umrlo i čija imovina prelazi na druga lica, po testamentu, naziva se ostavilac ili zaveštalac. Lica, na koja u trenutku smrti, prelazi ostaviočeva imovina, se nazivaju naslednici. Imovina koja prelazi sa ostavioca na njegove naslednike naziva se zaostavštinom. Pored imovine, nasleđivanje može podrazumevati i činjenje nekih radnji, odnosno nečinjenje, stvar ili pravo, osnivanje zadužbine i odrediti sredstva za postizanje njenog cilja.
Zakon o nasleđivanju propisuje da naslednici, isporukoprimci i drugi, kojima su ostavljene koristi po osnovu testamenta, moraju biti određeni ili odredivi. Naslednici su odredivi ako zaveštanje odnosno testament sadrži podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su oni.
Sadržina testamenta (zaostavštine) mora biti takva da se njome mogu postavljati naslednici.
Zaveštanjem se može postaviti jedan ili više naslednika. Naslednik je ono lice kome je zaveštalac ostavio celokupnu imovinu ili deo te imovine određen prema njenoj celini. Naslednikom se smatra i onaj kome je zaveštanjem ostavljena jedna ili više određenih stvari ili prava po poslednjoj volji ostavioca. Pored imovine, važno je napomenuti da naslednici nasleđuju i ukupna dugovanja ostavioca u trenutku njegove smrti.
U teoriji, sadržina testamenta se može podeliti na:
- materijalnu,
- formalnu,
- ostale odredbe.
Materijalna sadržina testamenta (zaostavštine) obuhvata sve ono što se odnosi na imovinsko raspolaganje ostavioca, kao što je postavljanje naslednika, određivanje naslednih delova, isključenja iz nasleđa, osnivanje zadužbina, fondova ili drugih radnji.
Formalna sadržina testamenta ili zaveštanja se odnosi na ono pitanje koje određuje postavljanje izvršioca testamenta ili određivanja tačno konkretizovane zaveštaočeve volje samo u vezi sa nekom posebnom odredbom u testamentu (zaostavštini).
Ostale odredbe su raznorodne i u njih se ubrajaju sve one odredbe koje ne spadaju u prethodne materijalne i formalne grupe. One mogu biti neimovinske, kao i imovinske prirode.