Porodičnim zakonom Republike Srbije i Konvencijom o pravima deteta (UN) svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta. U Porodičnom zakonu se ističe da dete rođeno van braka ima jednaka prava kao dete rođeno u braku, kao i da usvojeno dete ima jednaka prava prema usvojiteljima kao dete prema roditeljima, pri čemu je država je dužna da detetu bez roditeljskog staranja obezbedi zaštitu u porodičnoj sredini uvek kada je to moguće.
Konvencijom je definisano da dete ima pravo na: život, opstanak i razvoj, zaštitu od diskriminacije, pravo na ime i državljanstvo, mišljenje, obrazovanje, zaštitu od nasilja i eksploatacije, na zdravlje i pravo na igru i slobodno vreme.
Prava deteta dete pod roditeljskim staranjem, u domaćem zakonodavstvu su sledeća:
- poreklo – dete ima pravo da zna ko su mu roditelji, osim ako zakonom nije to pravo iz nekog razloga ograničeno, a dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može izvršiti uvid u matičnu knjigu rođenih i u drugu dokumentaciju koja se odnosi na njegovo poreklo,
- život sa roditeljima – dete ima pravo da živi sa roditeljima i pravo da se roditelji o njemu staraju pre svih drugih i to pravo deteta može biti ograničeno samo sudskom odlukom najboljom u interesu deteta, a dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje samostalno može odlučiti sa kojim roditeljem će da živi,
- lični odnosi – pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, koje može biti ograničeno jedino sudskom odlukom, dok dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi,
- razvoj deteta – kao pravo deteta na obezbeđenje najboljih mogućih životnih i zdravstvenih uslova za svoj pravilan i potpun razvoj, a dete sa 15 godina, koje je sposobno za rasuđivanje može dati pristanak za preduzimanje medicinskog zahvata,
- obrazovanje deteta – pravo na obrazovanje se ne može uskratiti i ono ga ima u skladu sa svojim sposobnostima, željama i sklonostima, a dete od 15 godina, sposobno za rasuđivanje ima pravo da samostalno odluči koju će srednju školu pohađati,
- poslovna sposobnost deteta – dete mlađi maloletnik (do 14-te godine) može preduzimati pravne poslove kojima pribavlja isključivo prava, pravne poslove kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove malog značaja, dok stariji maloletnik (dete od 14 godina i starije) može preduzimati pravne poslove kojima pribavlja isključivo prava, pravne poslove kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove malog značaja i sve ostale pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno saglasnost organa starateljstva, a dete koje je navršilo 15. godinu života može preduzimati pravne poslove kojima upravlja i raspolaže svojom zaradom ili imovinom koju je steklo sopstvenim radom,
- mišljenje deteta – ukoliko je dete sposobno da formira svoje mišljenje ima pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja, pravo da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna za formiranje svog mišljenja i mišljenju deteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja ga se tiču i u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, a u skladu sa godinama i zrelošću deteta (dete koje je navršilo 10. godinu života može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima, može se obratiti sudu ili organu uprave i zatražiti pomoć u ostvarivanju svog prava na slobodno izražavanje mišljenja),
- dužnosti deteta – pored prava, dete ima dužnost da pomaže roditeljima u skladu sa svojim godinama i zrelošću, dok dete koje stiče zaradu ili ima prihode od imovine dužno je da delimično podmiruje potrebe svog izdržavanja, odnosno izdržavanja roditelja i maloletnog brata/sestre, pod uslovima određenim zakonom.
Ukoliko se krše prava deteta i ne postupa u njegovom najboljem interesu, advokat za porodično pravo može pružiti detetu pravnu pomoć direktno (zavisno od starosti deteta) ili preko roditelja, punomoćnika, staratelja. Advokat za porodično pravo se bavi svim pravnim poslovima iz oblasti porodičnog prava i dečijih prava. Pravni poslovi koje može vršiti advokat za porodično pravo su vezani za pravne radnje sa fokusom na poslove nadzora nad vršenjem roditeljskog prava, pravne radnje usmerene na zaštitu prava deteta kroz regulisanje pitanja: starateljstvo, nasilje u porodici, upravljanje imovinom deteta i posredovanje u porodičnim odnosima. Advokat za porodično pravo pruža pravnu pomoć roditeljima u skladu sa zakonom, štiteći najbolji interes deteta. Advokat za porodično pravo pomaže kod naplate alimentacije sudskim putem, kao i kod promene iznosa alimentacije na način koji je u skladu sa potrebama deteta. U okolnostima kada je prisutno porodično nasilje nad detetom od strane jednog roditelja, advokat za porodično pravo će preduzeti sve propisane mere za oduzimanje roditeljskog prava takvom roditelju, štiteći najbolji interes deteta.
