Tokom poslovanja privredni subjekti mogu biti suočeni sa poslovnim i finansijskim problemima, te je potrebno sprovesti pravne postupke kojima se rešava način prekida obavljanja dalje delatnosti takvog privrednog subjekta.
Stečaj i likvidacija su zakonsko-pravni oblici, koji se sprovode nad pravnim licem sa ozbiljno narušenim poslovanjem.
Stečaj je zakonom utvrđen postupak koji se sprovodi nad pravnim licem (njegovom imovinom)
kod koga su nastupile ozbiljne teškoće u poslovanju, radi namirenja poverilaca.
Za razliku od stečaja, likvidacija je pravni postupak koji se sprovodi kada pravno lice ima dovoljno sredstava za pokriće svih svojih obaveza.
Zakonom o stečaju su regulisana sva pravna pitanja vezana za postupak stečaja nad pravnim licem. Osnovna obeležja stečaja su onemogućavanje poslovanja privrednog subjekta koje loše posluje i ravnomerno namirenje obaveza poverilaca uz zaštitu dužnika od poverilaca koji na svaki način žele da se namire iz dužnikove imovine.
Shodno zakonu, stečaj može imati dva oblika: bankrotstvo i reorganizacija. Pod bankrotstvom se podrazumeva namirenje poverilaca iz vrednosti celokupne imovine stečajnog dužnika, odnosno stečajnog dužnika, kao pravnog lica. Pod reorganizacijom se podrazumeva namirenje poverilaca prema usvojenom planu reorganizacije i to redefinisanjem dužničko-poverilačkih odnosa, statusnim promenama dužnika ili na drugi način koji je predviđen planom reorganizacije. Bilo koji od oblika da ima, stečaj treba da bude najpovoljnije kolektivno namirenje stečajnih poverilaca ostvarivanjem najveće moguće vrednosti stečajnog dužnika, odnosno njegove imovine.
Po zakonu, definisana su načela stečaja:
1. zaštite stečajnih poverilaca, što znači njihovo kolektivno i srazmerno namirenje,
2. jednakog tretmana i ravnopravnosti za sve poverioce istog isplatnog reda odnosno iste klase u postupku reorganizacije,
3. ekonomičnosti, što znači da stečaj omogućava ostvarivanje najveće moguće vrednosti imovine stečajnog dužnika i najvećeg mogućeg stepena namirenja poverilaca u što kraćem vremenu i sa što manje troškova,
4. sudskog sprovođenja postupka, gde se predviđa da stečajni postupak sprovodi sud po službenoj dužnosti,
5. imperativnosti i prekluzivnosti, koje podrazumeva da se stečaj sprovodi u skladu sa zakonom i u propisanim rokovima,
6. hitnosti, što znači da je stečajni postupak hitan i nije dozvoljen zastoj i prekid,
7. dvostepenosti, osim ako je ovim zakonom isključen pravni lek,
8. javnosti i informisanosti, koje podrazumeva da je stečajni postupak javan (osim podataka koji predstavljaju službenu tajnu) i da svi oglasi, rešenja i drugi akti suda, na dan donošenja, budu objavljeni se na oglasnoj i elektronskoj oglasnoj tabli suda, a rešenja budu dostavljena odgovarajućem registru radi javnog objavljivanja kako bi sva dokumenta bila dostupna javnosti.
Pravno lice nad kojim se sprovodi postupak stečaja je stečajni dužnik, dok su pravna lica koja imaju potraživanja od stečajnog dužnika stečajni poverioci. Stečajni poverioci se, u zavisnosti od njihovih potraživanja, svrstavaju u isplatne redove. Stečajni poverioci nižeg isplatnog reda mogu se namiriti tek pošto se namire stečajni poverioci višeg isplatnog reda. Za razliku od zaposlenih koji su angažovani i nakon što se otvori stečaj, zaposleni kojima je prestao radni odnos otvaranje stečajnog postupka, postaju stečajni poverioci, koji se takođe svrstavaju u isplatne redove i to kao isplatni poverioci prvog reda. Zaposleni, kojima je prestao radni odnos usled stečaja, su stečajni poverioci ukoliko imaju novčana potraživanja nastala iz radnog odnosa: neisplaćene neto zarade u iznosu minimalnih zarada za poslednjih godinu dana pre otvaranja stečaja sa kamatom od dana dospeća do dana otvaranja stečaja i neplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za poslednje dve godine pre otvaranja stečaja.
Postupak stečaja se pokreće na osnovu pismenog zahteva pravnog lica odnosno poverioca, koji ima interes za pokretanje stečajnog postupka. Osnovni razlog za pokretanje stečaja je insolventnost stečajnog dužnika – njegova nesposobnost da izmiruje dospele obaveze. Nesposobnost plaćanja može biti trajna ili je prisutna preteća nesposobnost plaćanja. Ostali razlozi za stečaj, prema zakonu su prezaduženost i nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije.
U stečaju se javljaju sledeći organi stečajnog postupka: stečajni sud, stečajni sudija, stečajni upravnik, skupština poverilaca i odbor poverilaca.
Pravni pojmovi vezani za stečaj i stečajni postupak:
• stečajna masa – pokretna i nepokretna imovina dužnika u zemlji i inostranstvu stečena pre ili za vreme stečaja, a koja služi za namirenje troškova stečaja i potraživanja stečajnih poverilaca,
• prethodni postupak – pokreće se radi utvrđivanja razloga za pokretanje stečajnog postupka po rešenju stečajnog suda,
• prijava potraživanja poverilaca – poverioci imaju rok koji ne može biti kraći od 30 dana, niti duži od 120 dana od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka,
• unovčavanje imovine stečajnog dužnika – stečajni upravnik započinje i sprovodi prodaju celokupne imovine, imovinske celine ili pojedinačne imovine odnosno prodaju stečajnog dužnika kao pravnog lica (način unovčenja) i to javnim nadmetanjem, javnim prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom,
• namirenje stečajnih poverilaca i deoba stečajne mase – stečajni upravnik sačinjava deobni popis tek nakon provere potraživanja, te se deoba i namirenje stečajnih poverilaca vrši na glavnom ročištu pri čemu se isplata vršiti prema isplatnim redovima,
• zaključivanje stečajnog postupka – vrši se donošenjem rešenjem sudije o zatvaranju stečaja i brisanja subjekta iz registra.