U domaćem zakonodavstvu su penzijsko i invalidsko osiguranje obavezni. Penzijsko i invalidsko osiguranje su definisani i uređeni Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju. Prema zakonu, obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem obezbeđuju se prava za slučaj starosti, invalidnosti, smrti i telesnog oštećenja.
Zakon određuje i sva prava koja imaju osiguranici penzijskog i invalidskog osiguranja.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču se i ostvaruju zavisno od dužine ulaganja i visine osnovice na koju je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i uz primenu načela solidarnosti.
Sva prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se određuju kao lična prava i ne mogu se prenositi na druga lica. Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne zastarevaju, osim prava na potraživanja dospelih, a neisplaćenih iznosa u slučajevima utvrđenim zakonom.
Obavezno osigurana lica su:
- zaposleni,
- lica koja samostalno obavljaju delatnost,
- poljoprivrednici.
Prema odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju osigurana lica i članovi njihovih porodica ostvaruju sledeća prava, i to:
- starosnu penziju i prevremenu starosnu penziju za slučaj starosti,
- invalidsku penziju za slučaj invalidnosti,
- porodičnu penziju za slučaj smrti,
- novčanu naknadu za telesno oštećenje za slučaj telesnog oštećenja prouzrokovanog povredom na radu ili profesionalnom bolešću,
- novčanu naknadu za pomoć i negu drugog lica za slučaj potrebe za pomoći i negom drugog lica.
Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja i kad navrši 45 godina staža osiguranja. Osiguranik stiče pravo na prevremenu starosnu penziju kad navrši najmanje 40 godina staža osiguranja i najmanje 60 godina života.
Invalidnost, prema zakonu, postoji kad kod osiguranika nastane potpuni gubitak radne sposobnosti ili kada kod profesionalnog vojnog lica nastane potpuni gubitak sposobnosti za profesionalnu vojnu službu i kada kod policijskog službenika nastane potpuni gubitak radne sposobnosti za profesionalno vršenje policijskih poslova, zbog promena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću, povredom van rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti lečenjem ili medicinskom rehabilitacijom.
Pravo na porodičnu penziju mogu ostvariti članovi porodice umrlog osiguranika ukoliko je on navršio najmanje 5 godina staža osiguranja ili je ispunio uslove za starosnu, prevremenu starosnu penziju ili invalidsku penziju ili umrlog korisnika starosne, prevremene starosne penzije ili invalidske penzije.
Zakon definiše i telesno oštećenje i to tako da ono postoji kad kod osiguranika nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili delova tela, što mu otežava normalnu aktivnost organizma i iziskuje veće napore u ostvarivanju životnih potreba, bez obzira na to da li prouzrokuje ili ne prouzrokuje invalidnost.
Pravo na novčanu naknadu za pomoć i negu drugog lica ima onaj osiguranik i korisnik penzije kojem je, zbog prirode i težine stanja povrede ili bolesti, utvrđena potreba za primanje pomoći i nege za obavljanje radnji radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba.
Mogućnost ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja postoji kada se pokrene zahtev od strane osiguranika tj. na zahtev člana porodice za ostvarivanje prava na porodičnu penziju.
