Krivično pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrđuju uslovi za primenu kazni i drugih krivičnih sankcija prema učiniocima krivičnih dela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog uređenja određene države. Krivično pravo ima za cilj da propisanim pravnim normama reguliše određena ponašanja kao krivična dela i ujedno propisuje krivične sankcije za ta dela, kao i uslove za njihovu primenu prema učiniocima krivičnih dela. Krivično pravo štiti integritet i bezbednost lica, države, imovine ili privrednih subjekata. Krivično pravo je zakonsko pravo, što znači da pravo na kažnjavanje isključivo pripada državi. Krivično pravo se temelji na načelu lične odgovornosti – učinilac može biti odgovoran samo za svoje postupke, koji su preduzeti s određenim oblikom krivice. Osnovni izbor krivičnog prava je Zakonik o krivičnom postupku.

Krivično pravo razlikuje krivicu i krivično delo, kao dve različite pravne kategorije. Bez postojanja krivice, ne postoji krivično delo.

Krivično pravo određuje krivicu kao subjektivni odnos učinioca prema svom delu i njegovim posledicama. Krivica je psihološko-moralni element krivičnog dela, koji ukazuje na to da li je učinilac postupio svesno i voljno ili da li je mogao i trebalo da postupi drugačije. Krivica je osnov na kom se temelji individualna krivična odgovornost. Krivica, kao centralni deo krivičnog prava, postoji ako je učinilac u vreme kada je učinio krivično delo bio uračunljiv i postupao sa umišljajem. Učinilac pri tome mora biti svestan da je njegovo delo zabranjeno.

Podela krivice:

  1. umišljaj (namera), kada počinilac zna da će svojim delom povrediti ili ugroziti neko dobro, lice i razlikuju se direktan umišljaj i eventualni umišljaj;
  2. nehat (nepažnja) postoji kada počinilac ne postupa s potrebnom pažnjom, mada je mogao i trebalo da u skladu sa njom postupi, pri čemu nepažnja (nehat) može bit svesni i nesvesni nehat.

Postojanje krivice je samo jedan od elemenata, koji moraju biti ispunjeni da bi postojalo krivično delo.

Prema Krivičnom zakoniku krivično delo se definiše kao ono delo koje je zakonom predviđeno kao krivično delo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno.

Da bi neko delo (radnja) imalo karakter bilo krivičnog dela, mora da ispunjava sledeće:

  • radnja – postojanje određene radnje ili propuštene radnje, a koja je zabranjena zakonom,
  • protivpravnost – u suprotnosti sa zakonom, i gde ne sme da postoji osnov za isključenje protivpravnosti,
  • krivica – učinilac delo čini namerom (umišljaj) ili nepažnjom (nehat),
  • nema dela bez zakona (nullum crimen sine lege) – krivično delo mora biti jasno, nedvosmisleno i taksativno opisan u zakonu.

Krivična dela su mogu podeliti prema različitim kriterijumima. Prema težini učinjenog dela, razlikuju se teška i lakša krivična dela. Ako se krivično delo deli prema objektu zaštite, postoje krivična dela protiv života i tela, protiv imovine, krivična dela protiv javnog reda i mira i krivična dela protiv pravnog sistema. Ako se vrši podela krivičnog dela prema načinu njegovog izvršenja, postoji krivično delo radnje i propuštanja (kada postoji zakonska obaveza delovanja).

Za svako krivično delo, postoje sankcije (kazne), koje mogu biti novčane, zatvorske, kućni zatvor, rad u javnom interesu, oduzimanje prava ili licenciranja.

Advokat za krivično pravo pruža sve pravne usluge koje su vezane za kazneno delo, krivicu, kaznene sankcije i prekršaje. Advokat za krivično pravo pruža usluge zastupanje i odbrana klijenata u krivičnim i prekršajnim postupcima pred nadležnim organima, kao i zastupanje oštećenih u svim vrstama krivičnih i prekršajnih postupaka odbranu u svim vrstama krivičnih postupaka. Advokat za krivično pravo može zastupati i pravna lica, maloletna lica (odbrana i zastupanje). Advokat za krivično pravo pruža usluge odbrane u svim vrstama krivičnih i prekršajnih postupaka. Advokat za krivično može biti angažovan pri podnošenju krivičnih prijava, privatnih krivičnih tužbi i drugih vrsta akata u krivičnom postupku. Ukoliko postoji pričinjena šteta prilikom izvršenja krivičnog dela, advokat za krivično pravo, pruža pravne usluge pri podnošenju predloga za nadoknadu imovinskopravnog zahteva, naknadu troškova postupka, naknadu štete zbog neopravdanog lišenja slobode.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić, diplomirani pravnik, rođena 1964. godine u Aranđelovcu, završila Pravni fakultet. Za vreme studija, radi kao sudija porotnik u Osnovnom sudu Aranđelovac. Položen pravosudni ispit i specijalističke studije iz poreske oblasti na Pravnom fakultetu u Beogradu. Završena obuka za medijatora i upisana u Registar posrednika Ministarstva pravde. Član Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje u korišćenju PC softvera (Internet, Office itd.). Od 1993. godine do 2001. radila u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, gde se od početka rada bavila rukovodećim pravnim poslovima. Od 2001. godine je šef pravne službe i zastupnik JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac. Tokom perioda rada u ovoj firmi se aktivno bavila: saradnjom sa državnim organima, izradom opštih akata preduzeća, izradom ugovora o komunalnom opremanju zemljišta i drugih ugovora. Naročito se bavila svim pravnim pitanjima vezanim za nepokretnosti, a posebno gradskim građevinskim zemljištem. Predsednik ili član u više komisija za javne nabavke, kao i član više upravnih i nadzornih odbora, pružila stručnu pomoć većem broju stranih kompanija prilikom osnivanja i rada u R. Srbiji. Sve vreme rada, kako u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, tako i u JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac intenzivno se bavila radom sa strankama, vezano za pravne oblasti pomenutih preduzeća. Član je Udruženja pravnika u privredi, kao i osnivač i član Udruženja za mirno rešavanje sporova medicinskih profesionalaca i pacijenata – UMIP. Advokat Slavica Janjić pruža usluge u gotovo svim oblastima prava.