Potraživanje je novčani iznos koji određeno pravno lice ili fizičko duguje drugom privrednom subjektu (ili fizičkom licu), a koji još uvek nije primljen (naplaćen). Potraživanja prema kupcima i ostalima mogu biti u vidu novca, dobara ili usluga. Naplata novčanih potraživanja je čest problem, prisutan u poslovanju privrednih društava.
Problem likvidnosti privrednog društva je usko vezan sa mogućnošću plaćanja dospelih obaveza.
Ukoliko je firma nelikvidna (nema dovoljno novčanih sredstava da izmiri dospele obaveze),
dolazi u situaciju da ne može da izmiri svoja potraživanja,
te poverioci bivaju suočeni sa problemom naplate potraživanja.
Insolventnost je najčešće posledica dugoročne nelikvidnosti – privredno društvo ima više obaveza od potraživanja koja dospevaju.
Potraživanja se mogu deliti prema različitim kriterijumima na:
1. kratkoročna i dugoročna (prema roku),
2. naplativa, delimično naplativa, nenaplativa (prema kriterijumu naplativosti),
3. obezbeđena i neobezbeđena (prema tome da li postoje sredstva obezbeđena iz osnovnog posla),
4. novčana, nenovčana (prema obliku).
Naplata potraživanja može biti:
• vansudska,
• sudska.
Vansudska naplata potraživanja podrazumeva sve poslovne i pravne radnje kojima se, uz stručno znanje i dobre pregovaračke sposobnosti, mogu postići pozitivni rezultati za obe strane – i poverioca i dužnika. Načini za vansudsku naplatu potraživanja podrazumevaju ugovaranje dodatnih garancija, ugovaranje jemstva, zalaganje stvari i prava, uvođenje novih načina ispunjenja dospele obaveze, utvrđivanje novih rokova naplate potraživanja (reprogram duga) i sva druga raspoloživa sredstva u skladu sa zakonom i mogućnostima privrednih subjekata u cilju minimiziranja rizika nenaplativosti potraživanja.
Sudska naplata potraživanja se primenjuje u situacijama kada vansudska naplata potraživanja nije dala željene rezultate, te je sud jedino rešenje za realizaciju novčanih potraživanja (prinudnom naplatom sa svih poslovnih računa dužnika, prodajom pokretne i nepokretne imovine dužnika). U sudskom postupku je neophodno potraživanje dokazati odgovarajućim dokaznim sredstvima (poslovna dokumentacija ili drugi raspoloživi vid dokaza). Sudska naplata potraživanja se vodi u obliku privrednih sporova za pravna lica, a pokreće predlogom za izvršenje što znatno ubrzava postupak.
Ukoliko privredno društvo ima problem sa naplatom potraživanja, poželjno je da angažuje advokata za privredno pravo ili advokata za ugovorno pravo, koji pruža pravnu pomoć i kod vansudske i kod sudske naplate potraživanja. U slučaju sudske naplate potraživanja, advokat za privredno pravo zastupa privredna društva pred sudom i drugim nadležnim institucijama (poreskim i drugim).
Naplata potraživanja se odvija u više faza:
– detaljna provera dužnikove poslovne (finansijske i imovinske) situacije,
– slanje dopisa da se izmiri dug izmiri o roku dospeća,
– komunikacija sa dužnikom u vezi naplate duga u celosti,
– iznalaženja najprihvatljivijeg načina za izmirenje dospelog potraživanja zakonitim sredstvima naplate duga,
– pokretanje postupka prinudne naplate, ukoliko su iscrpljene sve druge mogućnosti naplate dospelog potraživanja,
– pokretanje postupka prinudnog izvršenja za naplatu potraživanja u saradnji sa javnim izvršiteljima.
Uvođenjem institucija javnih izvršitelja olakšava se posao naplate potraživanja po sudskom rešenju. Poverilac ne mora unapred imati saznanja o imovini dužnika na kojoj će biti izvršeno namirenje potraživanja prodajom. Poverilac posredstvom advokata za privredno pravo dolazi do detaljnih informacija u toku samog postupka, a javni izvršitelji službenim putem pribavljaju informacije o svim računima u vlasništvu dužnika od svih relevantnih državnih institucija. Na osnovu dobijenih podataka, javni izvršitelj zahteva opredeljenje na koje sve delove imovine poverilac želi da se pristupi izvršenju (naplati potraživanja unovčenjem imovine dužnika), proceni i prodaji radi naplate potraživanja.