Razvod braka je uređen Porodičnim zakonom, kao pravni postupak koji zvanično okončava bračnu zajednicu između muža i žene, rešavajući ključna pitanja, kao što su starateljstvo nad decom, podela imovine i alimentacija. Prema zakonu, pravo na razvod braka postoji: „ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života supružnika“.
U slučaju da supružnici nisu uspeli da ostvare sporazumni razvod braka, pokreće se razvod braka po tužbi.
Razvod braka po tužbi se pokreće tužbom za razvod braka od strane jednog supružnika, koji zahteva od suda da presudom proglasi prestanak bračne zajednice.
Tužba za razvod braka se podnosi osnovnom sudu na čijem području tuženi ima prebivalište odnosno boravište ili osnovnom sudu na čijem području su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište. Razvod braka po tužbi ne zahteva da se tužba za razvod braka dostavlja tuženom na odgovor. U postupku za razvod braka po tužbi javnost je isključena.
Razvod braka po tužbi, u poređenju sa modelom sporazumnog razvoda braka, su te da ima dve faze, gde se prva odnosi na pokušaj mirenja i gde postoji i pokušaj sporazumnog okončanja spora odnosno nagodbe. Ukoliko pokušaj mirenja ne uspe, nastavlja se redovna sudska procedura za razvod braka po tužbi.
Razvod braka po tužbi podrazumeva da sud rešava pitanja, kao što su:
- vršenje roditeljskog prava,
- čuvanju, vaspitanju i izdržavanju dece,
- načinu viđanja maloletnog deteta sa roditeljem koji ne vrši roditeljsko pravo,
- deobi zajedničke imovine supružnika.
U slučaju razvoda braka po tužbi, sud donosi konačne odluke po pomenutim pitanjima shodno okolnostima, dokazima i najboljim interesima deteta.
Kada se pokrene postupak (tužba) za razvod braka po tužbi, kod pitanja vezanog za vršenje roditeljskog prava sud pribavlja izveštaj centra za socijalni rad, a po potrebi može doneti rešenje o određivanju veštačenja od strane veštaka odgovarajuće struke, sve u cilju donošenja odluke u najboljem interesu deteta u pogledu vršenja roditeljskog prava. Vršenje roditeljskog prava ne prestaje razvodom braka. Roditelj, sa kojim dete ne živi, ima pravo na vaspitanje deteta i održavanje odnosa sa detetom, po rasporedu viđanja koji se utvrđuje. Način na koji će to biti sudski rešeno zavisi od odnosa koji je bio u porodici i najboljeg interesa deteta. Sud pribavlja mišljenje centra za socijalni rad, a model viđanja se određuje u zavisnosti od uzrasta i obaveza deteta, ali i prostorne udaljenosti deteta i roditelja. U pojedinim slučajevima sud može da odluči o lišenju roditeljskog prava (delimičnom ili potpunom lišenju vršenja roditeljskog prava), kao i merama o nasilju u porodici koje se trebaju primeniti protiv tužene strane.
Razvod braka po tužbi podrazumeva i rešavanje pitanja izdržavanja deteta sudskim putem. Kada je reč o dečjim potrebama, sud će ih ceniti u zavisnosti od uzrasta deteta, pritom vodeći računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Roditelj, koji vrši roditeljsko pravo, dužan je da doprinosi dečjem izdržavanju i to maloletnog deteta, kao i punoletnog deteta koje se nalazi na redovnom školovanju, a najkasnije do 26. godine života deteta. Visina alimentacije se može menjati shodno uzrastu i obavezama deteta. Neplaćanje alimentacije je, shodno zakonu, krivično delo.
Deoba zajedničke imovine supružnika nije predmet bračnog spora (razvod braka po tužbi). Imovinsko pitanje supružnika se rešava u posebnom, parničnom postupku, u cilju pravednog utvrđivanja i deobe bračne tekovine.
Razvod braka po tužbi najčešće zahteva angažovanje stručnog lica iz oblasti porodično pravo – advokat za razvod braka. Advokat za razvod braka olakšava kompletan postupak, zbog samih odnosa između supružnika, ali i procedure razvoda. Advokat za razvod braka, po ovlašćenju supružnika koji želi da ga prekine, će pokrenuti brakorazvodnu parnicu. Advokat za razvod braka po tužbi zastupa stranke i vodi postupak razvoda braka po tužbi pred sudom. Advokat za razvod braka se bavi i svim pravnim poslovima iz oblasti dečijih prava. Advokat za razvod braka se posebno fokusira na poslove nadzora nad vršenjem roditeljskog prava gledajući sledeće aspekte prava deteta, kao što su: starateljstvo, nasilje u porodici, upravljanje imovinom deteta, alimentacija i posredovanje u porodičnim odnosima.



