Izvršni postupak je često jedini način da se ostvari neko pravo prinudnim putem, čak i kada je to pravo zagarantovano pravosnažnom sudskom odlukom ili proizilazilo iz verodostojne isprave (menica, faktura). Da bi ostvarile neko svoje pravo stranke će povremeno morati nakon pravosnažne parnične presude u svoju korist da pokrenu izvršni postupak.
Troškovi trajanje izvršnog postupka su bitni elementi ovog načina ostvarivanja prava stranke odnosno naplate potraživanja prinudnim putem.
Za troškove izvršnog postupka se kaže da su to svi troškovi koji nastanu od momenta pokretanja izvršnog postupka pa do njegovog okončanja, a koji su neophodni za vođenje izvršnog postupka.
Vrste troškova izvršnog postupka:
• advokatski,
• sudski,
• javnog izvršitelja.
Pokretanje izvršnog postupka podrazumeva podnošenje Predloga za izvršenje od strane izvršnog poverioca, koji to može učiniti angažovanjem advokata. Ukoliko izvršni poverilac angažuje advokata, nastaju advokatski troškovi. Advokatski troškovi mogu da nastanu i za izvršnog dužnika, ukoliko sve poslove u izvršnom postupku poveri advokatu. Advokatski troškovi se obračunavaju u skladu sa advokatskom tarifom.
Predlog za izvršenje se podnosi sudu, što podrazumeva plaćanje sudske takse. Tokom sudskog postupka donose se i rešenja, koja takođe podrazumevaju plaćanje sudske takse koja se na njih odnosi. Sudske takse se obračunavaju u skladu sa Zakonom o sudskim taksama.
Nakon donetog Rešenja o izvršenju od strane suda, predmet se prosleđuje javnom izvršitelju, koji vodi postupak izvršenja. Troškovi javnog izvršitelja čine nagrada za rad javnog izvršitelja i naknada stvarnih troškova. Troškove javnog izvršitelja obračunava javni izvršitelj a plaća ih izvršni poverilac.
Naknada za rad javnog izvršitelja obuhvata:
• naknadu za pripremanje, vođenje i arhiviranje predmeta ( inicijalni predujam koji plaća izvršni poverilac),
• naknada za preduzimanje pojedinačnih radnji (sve radnje javnog izvršitelja tokom izvršenja se tarifiraju u skladu sa brojem preduzetih radnji),
• naknada za uspešno sprovođenje izvršnog postupka (nagrada za javnog izvršitelja koja nastaje kada uspe da naplati i deo potraživanja od izvršnog dužnika, gde visina nagrade zavisi od visine potraživanja koje je namireno).
Naknada stvarnih troškova je deo troškova na koje ima pravo javni izvršitelj. U tu grupu troškova se ubrajaju oni troškovi koje je imao zarad sprovođenja izvršenja (troškovi prevoza u slučaju rada na terenu).
Visina troškova izvršnog postupka zavisi od više faktora, kao što su visina potraživanja kao najvažniji (veće potraživanje podrazumeva i veće troškove). Pojedini troškovi su propisani kao fiksni troškovi. Troškovi se uvećavaju i ako u izvršnom postupku učestvuje više lica kao izvršni poverioci odnosno izvršni dužnici.
Zakon je odredio limit koji izvršni troškovi ne mogu da pređu, kao i određena oslobađanja od troškova u pojedinim okolnostima.
Troškove izvršnog postupka plaća izvršni poverilac. Zakonska mogućnost koju on ima podrazumeva da troškove prevali na izvršnog dužnika, za kog tada nastaje obaveza da nadoknadi izvršnom poveriocu sve predujmljene troškove. Kako bi se prevaljivanje troškova izvršilo, izvršni poverilac to mora zahtevati od javnog izvršitelja.