Skip to main content

Komisiona prodaja (engl. commission sale) je jedan od načina prodaje u kojem učestvuju komisionar, s jedne strane, i komitent s druge strane. Komisionar je posrednik, trgovac odnosno pravno lice ili preduzetnik, koji nastupa u svoje ime za račun svog komitenta. Komitent može biti pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice koje prodaje stvari koje su u njegovom vlasništvu. Za usluge komisionaru plaća se naknada (provizija od prodate robe) u skladu sa ugovorom o komisionoj prodaji. Za svaki komisioni posao zaključuje se ugovor o komisionu.

Ugovor o komisionu (commissio – uraditi nešto za drugog) je ugovor o obavljanju privrednih usluga u kome se jedna ugovorna strana (komisionar) obavezuje da u svoje ime a za račun svog komitenta, zaključi neki privredni ugovor, a druga ugovorna strana (komitent odnosno nalogodavac) se obavezuje da za to plati određenu naknadu (proviziju).

Kada se promet dobara vrši između ugovornih strana koje imaju sedište u različitim državama,

ugovor o komisionu ima međunarodni karakter i naziva se ugovor o komisionu u međunarodnom prometu.

Ugovor o komisionu je pravno regulisan Zakonom o obligacionim odnosima. Na ugovor o komisionu se primenjuju i odredbe Zakona o trgovini, Zakon o porezu na dodatu vrednost, kao i zakoni o međunarodnom prometu, odredbe Konvencije o predstavljanju u materiji međunarodne prodaje robe iz 1983. godine i međunarodni trgovinski običaji ukoliko je reč o ugovoru o komisionu u međunarodnom prometu.

Osnovne pravne karakteristike ugovora o komisionu:
– ugovor je uslužne prirode (vrsta privrednog ugovora o uslugama na tržištu, koji je uslovljen razvojem tržišta i prodajom robe preko trećeg lica),
– imenovani ugovor (regulisan Zakonom o obligacionim odnosima),
– dvostrano obavezan,
– ugovor intuitu personae (lična svojstva komisionara od posebnog značajna za komisionu vrstu posla),
– neformalan (nastaje na osnovu usmenog naloga koji komitent daje komisionaru, ali u praksi je najčešće u pismenoj formi),
– trajan ili jednokratne prirode,
– nastaje prijemom naloga (trenutak prijema naloga se smatra momentom zaključenja ugovora),
– najčešće se zaključuje kao ugovor po pristupu, na osnovu opštih uslova poslovanja komisionara,
– može da mu prethodi predugovor.

Pravno gledano, između ugovora o komisionu i ugovora o trgovinskom zastupanju, treba praviti razliku. Razlika između ovih ugovora proizilazi iz činjenice da komisionar u pravnom prometu istupa u svoje ime, a za račun nalogodavca (komitenta), dok zastupnik istupa u ime i za račun nalogodavca.

Bitnim elementima ugovora o komisionu se smatraju: naloženi poslovi koje će komisionar po nalogu komitenta obavljati, naknada (provizija, cena za uslugu) komisionaru, nalog o ovlašćenju kojim se komisionaru poverava obavljanje jednog ili više poslova, za koji je obavezan element saglasnost.

Vrste ugovora o komisionu:
– običan komision (gde komisionar odgovara samo za savestan izbor trećeg lica sa kojim zaključuje ugovor, ali ne i za izvršenje obaveza trećeg lica),
– sa klauzulom “star del credere” (gde komisionar komitentu garantuje izvršenje obaveze od strane trećeg lica),
– prodajni komision (komisionar se obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta proda trećem licu komitentovu robu ili drugo što je ugovoreno),
– konsignaciona prodaja (vrsta komisionog posla o prodaji robe gde se zaključuje ugovor o konsignaciji između komitenta konsignanta i komisionara konsignatora, a vezan je za spoljnotrgovinski promet sa elementima ugovora o uskladištenju robe konsignanta u konsignacionom skladištu komisionara),
– kupovni (komisionar se obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta izvrši kupovinu),
– komision u transportu (komisionar se obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta zaključi ugovor o prevozu sa prevoziocem odnosno ugovor o špediciji),
– turistički, berzanski, bankarski, carinski (prema vrsti posla koji se ugovara).

Obaveze ugovornih strana se regulišu ugovorom o komisionu, a shodno Zakonu o obligacionom odnosima, kao dvostrano obaveznom ugovoru.

Obaveze komisionara:
– komisionar je dužan da svoje delatnosti obavlja u skladu sa poreskim i računovodstvenim propisima,
– izvršavanje naloga komitenta sa pažnjom dobrog privrednika (zaključenje ugovora iz predmeta komisionog posla uz izbor trećeg lica kao najboljeg za komitenta, kao i provera robe u svim fazama izvršenja komisionog posla),
– postupanje po nalozima komitenta (mogu biti imperativni, indikativni i savetodavni),
– zaštita interesa komitenta (u pogledu radnji kao što su primanje robe, skladištenje, špedicija, prodaja),
– polaganje računa komitentu o obavljenom poslu i informisanje komitenta sa kojim trećim licem je zaključio povereni posao,
– naknada slučajne štete (nastale usled nepažnje komisionara),
– čuvanje profesionalne i poslovne tajne komitenta u komisionim poslovima,

Obaveze komitenta:
– plaćanje provizije komisionaru (cene komisionog posla u vidu provizije utvrđene ugovorom o komisionu ili tarifom komisionara čak i kada nije došlo do zaključenja ugovora sa trećim licem usled okolnosti za koje komisionar ne može biti odgovoran),
– naknada troškova (svih nužnih troškova nastalih usled izvršenja komisionog posla ukoliko su bili opravdani, kao i posebnih troškova komisionaru za vršenje onih posebnih usluga koje mu je komitent zahtevao),
– preuzimanje obaveza od komisionara (nakon isteka ugovora o komisionu nastaje obaveza komitenta da preuzme sve one obaveze koje je komisionar preuzeo na sebe u cilju izvršenja ugovora o komisionu).

Advokat za privredno pravo odnosno advokat za privredu (advokat za ugovore) je specijalizovan za sve pravne poslove koji su u domenu pravnih usluga u oblasti privrednog prava, pa tako i za pravne savete vezane za komision, međunarodni promet i ugovore o komisionu. Angažovanjem advokata za privredu (advokata za ugovore) je poželjno kako bi se izradili ugovori o komisionu u međunarodnom prometu u skladu sa svim domaćim i međunarodnim zakonskim normama, kao i najboljim interesima ugovornih strana.