Skip to main content

Špedicija je delatnost koja podrazumeva otpremu (špediciju) robe i drugim poslovima u vezi za otpremom robe. Špedicijom, kao delatnošću, se bavi pravno lice, koje posao otpremanja robe vrši u svoje ime i za svoj račun organizujući transport robe za nalogodavca, ali ne pružajući pritom uslugu transporta. Špediterskim poslovima se može baviti svako preduzeće registrovano u Agenciji za privredne registre koje ispunjava sve uslove propisane Carinskim zakonom. Ukoliko se vrše poslovi međunarodne špedicije, pravno lice koje se bavi poslovima otpreme robe mora biti upisano u sudski registar za poslove međunarodne špedicije, te se tu primenjuju odredbe Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju.

Poslovi otpremanja robe se vrše na osnovu ugovora o špediciji.

Ugovor o špediciji (otpremanju robe) je ugovor kojim se jedna strana ugovorna strana (otpremnik, špediter) obavezuje da u svoje ime a za račun druge ugovorne strane (komitenta, nalogodavca, bilo domaćeg ili stranog) otprema ili doprema robu, kao i da izvrši sve potrebne radnje u vezi otpremanja robe (carinske poslove, osiguranje robe, skladištenje robe, zaključivanje ugovora o prevozu robe i druge ugovore koji su potrebni za izvršenje prevoza robe, kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje u vezi špedicije), dok se komitent obavezuje da špediteru plati određenu naknadu (špeditersku proviziju). Ako je ugovorom o špediciji predviđeno, otpremnik može zaključivati ugovor o prevozu i preduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.

Ugovor o špediciji može prestati na više načina: ispunjenjem (po završetku ugovorenog posla), nemogućnošću ispunjenja ugovora, prestankom ili stečajem ugovornih strana, opozivom naloga od strane komitenta ili otkazom naloga od strane špeditera.

Pravne karakteristike ugovora o špediciji:
• imenovan ugovor (određuju ga pravne regulative Zakona o obligacionim odnosima, Carinski zakon, Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju i svi ostali zakoni zavisno od vrste robe i vraste otpremanja),
• teretan ugovor (nalogodavac ima obavezu plaćanja špediterske naknade),
• dvostrano obavezujući ugovor (strogo određene obaveze špeditera i nalogodavca),
• formalan ugovor (pisana forma se posebno zahteva kod međunarodne špedicije),
• složen ugovor (postojanje dva pravna odnosa, gde je prvi pravni odnos između špeditera i komitenta, a drugi pravni odnos između špeditera i trećih lica).

Vrste ugovora o špediciji:
1. prema teritorijalnom kriterijumu nacionalna i međunarodna (uvozna špedicija, izvozna špedicija i međunarodna špedicija),
2. prema obimu špediterskih poslova velika, mala, srednja špedicija,
3. prema obeležjima koji ugovor ima: lučka, kontinentalna, granična,
4. u zavisnosti od istupanja špeditera: samostalno istupanje špeditera, međušpediter i podšpediter,
5. prema vrsti prevoza, deli se na brza, ekspresna, vagonska, kamionska, pomorska, rečna, avionska,
6. prema predmetu otpreme špedicija drva, ruda, rasutog tereta, prehrambenih proizvoda itd.

Zakonom o obligacionim odnosima se definišu i posebni slučajevi špedicije:
– otprema sa fiksnom naknadom (obuhvata naknadu po osnovu otpremanja, naknadu za prevoz robe i naknadu svih drugih troškova),
– zbirna otprema (otprema robe više komitenata).

Kao ugovorne strane kod ugovora o špediciji javljaju se otpremnik (špediter) i komitent (nalogodavac). U ulozi špeditera se pojavljuju pravna lica koja su ispunila uslove za to, dok se na strani nalogodavca mogu javiti i fizička ili pravna lica.

Obaveze špeditera (otpremnika) po osnovu ugovora o špediciji:
– izvršavanje komitentovih naloga,
– da štiti interese nalogodavca postupajući savesno i u skladu sa nalogom komitenta,
– primi robu od komitenta (ili trećeg lica) radi otpreme ili dopreme,
– čuva robu,
– vodi računa o izboru lica sa kojima zaključuje ugovore, kao što su prevozilac, osiguravajuće društvo, skladištar i ostala pravna lica,
– zaključuje potrebne ugovore,
– obaveštava komitenta,
– izvrši obračun sa komitentom,
– utvrđivanje kvaliteta robe i uzimanja uzoraka ukoliko je to ugovorom o špediciji predviđeno, to ugovoreno.
Po osnovu ugovora o špediciji špediteru su zagarantovana sledeća osnovna prava: pravo na proviziju, pravo na naknadu troškova, pravo na avansno plaćanje, pravo samostalnog ispunjenja, kao i pravo zaloge na stvarima predatim radi otpremanja i u vezi sa otpremanjem radi obezbeđenja naplate svojih potraživanja po osnovu ugovora o špediciji.

Obaveze nalogodavca po osnovu ugovora o špediciju su:
– isplata naknade (provizije špediteru),
– isplata naknade za potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari,
– da špeditera izvesti o osobinama stvari (robe) kojima može biti ugrožena sigurnost lica ili dobara ili nanesena šteta.

Advokat za privredno pravo odnosno advokat za ugovore pruža sve prave savete u vezi špediterskih poslova i pravnih regulativa kojima su poslovi otpremanja robe zakonom definisani, posebno kada je reč o međunarodnoj špediciji. Advokat za privredno pravo odnosno advokat za ugovore takođe može sačiniti ugovor o špediciji, kao i sva prateća dokumenta vezana za otpremanje robe.