Skip to main content

U upravnom postupku, Zakonom o opštem upravnom postupku, regulisan je rok za dostavljanje rešenja povodom donete odluke nadležnog organa.

Zakon predviđa sledeće rokove (član 145.):
1. Izdavanje rešenja je donošenje i obaveštavanje stranke o donetom rešenju.
2. Kad je postupak pokrenut po zahtevu stranke ili po službenoj dužnosti, a u interesu stranke, i kada se o upravnoj stvari odlučuje u postupku neposrednog odlučivanja, organ je dužan da izda rešenje najkasnije u roku od 30 dana od pokretanja postupka.
3. Kad je postupak pokrenut po zahtevu stranke ili po službenoj dužnosti, a u interesu stranke, i kada se o upravnoj stvari ne odlučuje u postupku neposrednog odlučivanja, organ je dužan da izda rešenje najkasnije u roku od 60 dana od pokretanja postupka.

Zakon o opštem upravnom postupku predviđa da organ mora da:
– o prvostepenom zahtevu da odluči u roku od 30 (odlučivanje isključivo na osnovu dokaza) ili 60 dana (ako je potrebno pribaviti dodatne dokaze, kao što su svedočenje, veštačenje, uviđaj, privatne isprave),
– u skladu sa posebnim zakonima poštuje duže ili kraće rokove (Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja propisuje rok od 15 dana).

U slučaju da se neblagovremeno donese upravno rešenje ili dođe do nedonošenja upravnog akta,

javlja se pravni institut – „ćutanje uprave“.

Stranci, kojoj se ne dostavi rešenje u propisanom roku ili dostavljanje rešenja u potpunosti izostane tj. nastupi „ćutanje uprave“ je povređeno procesno pravo o odlučivanju u razumnom roku „čime joj je onemogućeno priznavanje nekog prava, odnosno umanjenje ili prestanak neke obaveze“. Usled „ćutanja uprave“ stranka nema nikakvu ispravu, niti doneto rešenje o odbijanju njenog zahteva.

Pravni institut „ćutanje uprave“ se odnosi na organe javne vlasti, kao što su: republički, pokrajinski, gradski ili opštinski organ (ministarstvo, sekretarijat, direkcija, uprava, inspekcija, zavod) ili organizacija (javno preduzeće, javna ustanova, javna agencija).

Pravno sredstvo koje stranka može da koristi usled „ćutanja uprave“ je izjava žalbe. Žalba može da se podnese isključivo u roku od godinu dana od dana podnošenja zahteva odnosno žalba mora da bude pravovremena i to drugostepenom organu.

Zakonom su predviđene aktivnosti nadležnih organa povodom žalbe zbog „ćutanja uprave“, pa tako:
– nakon usvajanja žalbe, drugostepeni organ će zatražiti od prvostepenog da mu dostavi izveštaj i saopšti razloge zbog kojih rešenje nije doneto u roku,
– u slučaju opravdanih razloga za nedostavljanje rešenja, prvostepenom organu se određuje rok za donošenje rešenja koji ne može biti duži od jednog meseca,
– u slučaju da rešenje nije doneto iz opravdanih razloga, drugostepeni organ može naložiti prvostepenom organu da mu dostavi kompletne spise predmeta, te sam sprovede postupak i donose rešenje,
– drugostepeni organ mora doneti i dostaviti rešenje stranci najkasnije u roku od dva meseca, a ako i u ovom roku rešenje izostane i ne postoji pravna mogućnost trostepenosti u odlučivanju, stranka ima pravo da pokrene upravni spor.

Ukoliko zakonski žalba nije moguća, pokreće se upravni spor. Pokretanje upravnog spora i „ćutanja uprave“ je u domaćem zakonodavstvu regulisano Zakonom o upravnom sporu. U upravnom sporu sud odlučuje na osnovu zakona i u razumnom roku, na podlozi činjenica utvrđenih na usmenoj javnoj raspravi.

Član 19. Zakona o upravnom sporu određuje koji su rokovi za podnošenje tužbe zbog „ćutanja uprave“:
1. Ako drugostepeni organ, u roku od 60 dana od dana prijema žalbe ili u zakonom određenom kraćem roku, nije doneo rešenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rešenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke podnetom drugostepenom organu, stranka po isteku toga roka može podneti tužbu zbog nedonošenja zahtevanog akta.
2. Ako prvostepeni organ po zahtevu stranke nije u roku predviđenom zakonom kojim se uređuje opšti upravni postupak, doneo rešenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana (požurnica) po naknadnom zahtevu stranke, stranka po isteku toga roka može podneti tužbu zbog nedonošenja zahtevanog akta.

Ukoliko sud poništi upravni akt, tada tužilac ne može direktno da ostvari svoje pravo, već pravo stiče na osnovu naknadno donetog akta koji je tuženi (uprava) dužna da donese (na osnovu presude).

Advokat za upravno pravo odnosno advokat za upravni postupak, u slučaju da organ neblagovremeno donese upravno rešenje ili dođe do nedonošenja upravnog akta tj. dođe do „ćutanja uprave“, pruža strankama sve pravne savete iz ove oblasti upravnog prava. Advokat za upravno pravo odnosno advokat za upravni postupak podnosi žalbe nadležnim organima u skladu sa predviđenim rokovima, propisanoj formi, podnosi tužbe i zastupa stranke u upravnom sporu kojima je povređeno procesno pravo o odlučivanju u razumnom roku usled „ćutanja uprave“.