Ostavilac je mogao tokom života prekomerno raspolagati svojom imovinom ili je mogao testamentom povrediti pravo na nužni deo nužnih naslednika (nužni naslednici prema Zakonu o nasleđivanju su ostaviočevi potomci, bračni drug, roditelji, usvojioci, braća i sestre, dedovi i babe i ostali preci). Ukoliko se, na bilo koji od pomenutih načina, povredio nužni deo nužnih naslednika, primenjuju se pravila propisana Zakonom o nasleđivanju, a kojima se određuje srazmerno smanjenje ostaviočevih raspolaganja. Pravila o srazmernom smanjenju ostaviočevih raspolaganja može da primeni angažovani advokat za ostavinu, koji za vas vodi ostavinski postupak.
Kod određivanja nužnog dela nužnih naslednika neophodno je istaći da se određene vrednosti i dobra ne uračunavaju u vrednost zaostavštine po osnovu koje se izračunava nužni deo. Ističemo da su to sledeće vrednosti i dobra:
– dobra koje je zakonski naslednik stekao ugovorom o ustupanju i raspodeli imovine za života,
– ono što je dato za izdržavanje i školovanje naslednika,
– pokloni učinjeni u dobrotvorne svrhe i manji i uobičajeni pokloni.
U ostavinskom postupku angažovani advokat za ostavinu takođe će napomenuti da se vrednost poklonjene imovine računa isključivo u momentu određivanja vrednosti zaostavštine, ali prema stanju u kojem se dobro nalazilo u trenutku poklanjanja.
Prvi korak u određivanju povrede prava naslednika na nužni deo
podrazumeva da se utvrdi vrednost ostaviočeve zaostavštine,
te se na osnovu toga može izračunati nužni deo naslednika.
Vrednost ostaviočeve zaostavštine se utvrđuje popisom i procenom celokupne imovine koju je on imao u trenutku smrti zajedno sa svim njegovim potraživanjima.
Od utvrđene vrednosti zaostavštine odbija se:
– iznos ostaviočevih dugova,
– iznos cene popisa i procene zaostavštine,
– cena uobičajenih troškova sahrane.
Na ovako dobijeni novi iznos preostale vrednosti ostaviočeve zaostavštine se dodaju sledeći iznosi:
– vrednost poklona koje je ostavilac učinio nekom od zakonskih naslednika,
– vrednost onih poklona za koje je ostavilac naredio da se nasledniku ne uračunavaju u nasledni deo,
– vrednost poklona koje je ostavilac učinio u poslednjoj godini svog života onima koji nisu zakonski naslednici.
Ovako utvrđena vrednost zaostavštine ostavioca je predmet utvrđivanja visine dela koji je nasledniku pripao, kao i visina nužnog dela koja bi trebala da mu pripadne. Nužni naslednik treba da bude namiren do visine nužnog dela. Isplatom sume novca u vrednosti razlike ili srazmernim smanjenjem ostaviočevog raspolaganja smatra se da je nužni deo nužnom nasledniku isplaćen.
U postupku vođenja ostavinskog postupka advokat za ostavinu, može da traži od suda da se utvrdi da je došlo do povrede prava na nužni deo nužnog naslednika. Član 43. Zakona o nasleđivanju propisuje da nužnom nasledniku pripada novčana protivvrednost nužnog dela (obligaciono pravo), a da na zahtev nužnog naslednika, sud može odlučiti da ovom pripadne određeni deo stvari i prava koji čine zaostavštinu (stvarno pravo).
U skladu sa tim, u trenutku smrti ostavioca nastaje obligacioni odnos, a koji za predmet ima određenu sumu novca. U nastalom obligaciono-pravnom odnosu postoje poverioci i dužnici. Poverilac, u tom odnosu je nužni naslednik, a dužnici su svi testamentarni naslednici i isporukoprimci, solidarno, srazmerno delu zaostavštine koji su dobili.
Advokat za ostavinu može, u slučaju da je došlo do povrede prava na nužni deo (kada ima stvarnopravnu prirodu), da zahteva primenu pravila o srazmernom smanjenju ostaviočevog raspolaganja. Kada se utvrdi takva okolnost, nužni naslednik tužbom traži smanjenje testamentarnih raspolaganja i povraćaja poklona radni namirenja nužnog dela.
Prema Zakonu o nasleđivanju prvo se smanjuju testamentarna raspolaganja, a tek ukoliko to nije dovoljno za namirenje, pristupa se vraćanju poklona. Takođe se u skladu sa Zakonom zaveštajna raspolaganja smanjuju srazmerno nasleđenom delu, ukoliko iz testamenta ne proizlazi nešto drugo. Zaveštajni naslednici i isporukoprimci kojima je smanjen zaveštajni deo istovremeno imaju i pravno na srazmerno smanjenje tereta koji su im testamentom naloženi.
Nužni naslednici sami ili preko angažovanog advokata za ostavinu mogu tražiti shodno zakonu, isplatu novčane vrednosti, smanjenje raspolaganja i vraćanje poklona u roku od tri godine od proglašenja zaveštanja ukoliko je nužni deo povređen zaveštanjem ili u roku od 3 godine od dana smrti ostavioca, ako je pravo na nužni deo povređen poklonom.