Skip to main content

Ugovor o poklonu je specifičan pravni posao, jer je to način sticanja koristi i uvećanja imovine bez ikakve naknade. Druga specifičnost ove vrste ugovora je primena pravnih regulativa – Zakon o obligacionim odnosima nije regulisao ovu vrstu ugovora, već se na njega primenjuju odredbe Srpskog građanskog zakonika iz 1844. godine. Nadalje, kada se posmatra pravna regulativa, za Ugovor o poklonu je bitno i od uticaja nasledno pravo i porodično pravo, ali i Zakon o porezima na imovinu, koji propisuje obavezu plaćanja poreza na poklonu određenim situacijama.

Na sve vrste ugovora o poklonu, kao pravnom poslu,

primenjuju se odredbe o nedopuštenosti osnova ili predmeta ugovora,

protivnosti prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima.

Ugovor o poklonu se deli prema predmetu ugovora ili obavezama ugovornih strana na:
1. poklon sa nalogom ili teretom – poklonodavac stiče pravo da raskine ugovor ukoliko poklonoprimac ne izvrši određenu radnju u korist poklonodavca ili trećeg lica, odnosno ukoliko ne poštuje pravo koje je poklonodavac zadržao za sebe ili treće lice, pri čemu nalog poklonodavca može da se odnosi na neko činjenje ili nečinjenje u korist poklonodavca ili nekog trećeg lica ili ukoliko ne poštuje prava koje je poklonodavac zadržao za sebe,
2. mešovit poklon – ugovor o poklonu gde se ugovorne strane uzajamno (međusobno) obavezuju, ali tako da prestacija veće vrednosti predstavlja poklon za drugu ugovornu stranu odnosno poklon je samo ono što je izvan vrednosti prestacije druge ugovorne strane,
3. uzajamni poklon – vrsta ugovora o poklonu kojim govorne strane uslovljavaju njegovo pravno dejstvo tako što zaključuju drugi ugovor o poklonu sa obrnutim ulogama stranaka tj. svaka stranka čini poklon onoj drugoj, pri čemu je kod svake od njih prisutna namera darežljivosti,
4. nagradni poklon – ugovor o poklonu kod koga je namera darežljivosti zasnovana na određenoj radnji, zasluzi ili držanju poklonoprimca, pri čemu se poklon, kod ove vrste ugovora o poklonu, javlja kao priznanje ili određena nagrada za poklonoprimca,
5. poklon zasnovan na moralnoj dužnosti – vrsta ugovor o poklonu kod koga namera darežljivosti (animus donandi) proizilazi iz određene moralne dužnosti, koja je vezana za poseban odnos između poklonoprimac i poklonodavca, kao što je srodnički, bračni, prijateljski ili neki drugi bliski odnos između ugovornih strana,
6. poklon u opštekorisne svrhe – ugovor o poklonu kod koga je namera darežljivosti poklonodavca zasnovana na motivu postizanja neke opšte korisne svrhe,
7. poklon za slučaj smrti – vrsta ugovora o poklonu kod kog se predaja predmeta poklona odlaže do momenta smrti poklonodavca.

Posebna pažnja se, u pravnoj praksi, poklanja ugovoru o poklonu nekretnine, kao najznačajnijoj vrsti ugovora o poklonu. Ugovor o poklonu nepokretnosti ima sledeće pravne karakteristike:
– mora imati pisanu formu,
– potpisi ugovarača se overavaju (solemnizuju) kod javnog beležnika,
– sticanje svojine po osnovu ugovora o poklonu nepokretnosti nastaje danom upisa u katastar nepokretnosti,
– porezi na ugovor o poklonu u odnosu na ugovor o kupoprodaji nepokretnosti su manji (naslednici prvog naslednog reda su oslobođeni poreza, naslednici drugog naslednog reda plaćaju 1,5% poreza od procenjene vrednosti nepokretnosti, a sva ostala lica plaćaju porez u visini od 2,5% odnosno isti porez kao i za druge ugovore o prometu nekretnina),
– najčešće se sklapaju između bliskih članova porodice,
– mogu se poklanjati samo nekretnine kod kojih je završena legalizacija,
– kod sklapanja ugovora o poklonu neophodno je proveriti da li se poklonom povređuje nužni deo ostalih zakonskih naslednika (nužni nasledni deo je deo koji predstavlja polovinu ili trećinu zakonskog dela)
– primena pravila collation bonorum, što znači da se poklanja nekretnina koja se uračunava zakonskim naslednicima u njihov nasledni deo (kada se nekom od zakonskih naslednika pokloni nešto za vreme života ostavioca, taj deo se zakonskom nasledniku uračunava u nasledni deo nakon smrti ostavioca, te on iz ostavinske mase ostavioca dobija manje imovine u odnosu na drugog naslednika, sa kojim nije sačinjen ugovor o poklonu nepokretnosti),
– potreba (ne i obaveza) da se pribavi nalaz i mišljenje stalnog sudskog veštaka da je starije lice (poklonodavac) zdravstveno potpuno poslovno sposobno,
– razlozi za raskid ugovora o poklonu su nezahvalnost poklonoprimca ili njegovo osiromašenje,
– raskid ugovora o poklonu nepokretnosti ne može nastupiti prostom izjavom volje poklonodavca nakon već sklopljenog ugovora o poklonu nepokretnosti, već se raskid zahteva tužbom tj. sudskim putem gde se dokazuju razlozi za raskid ovog ugovora.