U odnosu na sudski postupak, arbitraža je alternativni način rešavanja spornih situacija između strana. Arbitraža počiva na arbitražnom sporazumu, a u domaćem zakonodavstvu je uređena je Zakonom o arbitraži. Arbitraža je moguća samo ukoliko su predmet spora pogodan za arbitražu i ukoliko su strane sposobne da bude stranke u postupku.

Arbitražni postupak je postupak koji se vodi pred arbitražnim sudom u cilju mirnog rešavanja sporne situacije, nastale između strana.

Arbitražni sud čine arbitri, kao nezavisna tela. Broj arbitara arbitražnog suda određuju stranke. U slučaju da se arbitraža organizuje od strane stalne arbitražne institucije, ona vrši funkciju organa imenovanja arbitara.

Zakon o arbitraži definiše pravila arbitražnog postupka, njegova bitna načela, mesto arbitraže, kao i način i formu podnošenja tužbi i protivtužbi.

Pravila arbitražnog postupka:

  • stranke su slobodne da same sporazumno odrede pravila postupka po kojima će arbitražni sud postupati ili da sud upute na određena arbitražna pravila, koja moraju biti u skladu sa odredbama zakona,
  • u slučaju da strane ne odrede same slobodno i sporazumno pravila arbitražnog postupka, njih određuje arbitražni sud na način koji smatra celishodnim, u skladu sa odredbama zakona, pri čemu mu ovlašćenja obuhvataju tada i pravo da odlučuje o dopuštenosti, značaju i dokaznoj snazi predloženih i izvedenih dokaza.

Arbitražni postupak se vodi tako da se poštuju sledeća načela: dispozicije (pokretanje postupka, okončanja, pravila postupka, uz poštovanje autonomije volje), ravnopravnosti stranaka, ekonomičnost (arbitražni postupak će se, po pravilu okončati u roku od jedne godine od dana konstituisanja arbitražnog suda), načelo poverljivosti (isključena javnost, a odluka se može objaviti u celosti samo uz pristanak stranaka).

Ukoliko se stranke nisu drukčije sporazumele, arbitražni postupak počinje, prema Zakonu o arbitraži, na sledeće načine:

  1. ako arbitražu organizuje stalna arbitražna institucija, na dan kad ta institucija primi zahtev za arbitražu ili tužbu,
  2. u ad hoc arbitraži, na dan kad tuženi primi zahtev za arbitražu ili tužbu i obaveštenje da je tužilac imenovao arbitra ili predložio arbitra pojedinca i pozvao protivnu stranku da imenuje svog arbitra ili da se izjasni o predloženom arbitru pojedincu.

Stranke same, sporazumno odlučuju da li će se arbitražni postupak voditi u vidu usmene rasprave ili na osnovu isprava i pismenih dokumenata. Ukoliko se strane ne dogovore oko ovog pitanja, rešava ga arbitražni sud. Tokom arbitražnog postupka, stranke su u obavezi da blagovremeno budu obaveštene o svakoj usmenoj raspravi, kao i o svakom sastanku arbitražnog suda koji se održava radi pregleda robe, drugih stvari ili isprava. Takođe se svi podnesci, isprave i informacije, koje jedna stranka podnese arbitražnom sudom dostavljaju i drugoj stranci. Strankama se dostavlja svaki izveštaj veštaka ili isprava koja predstavlja dokaz za arbitražni postupak. Svedoci se saslušavaju tokom arbitražnog postupka bez polaganja zakletve i arbitražni sud ne može da im izrekne kazne. U pojedinim situacijama arbitražni sud može da zatraži pomoć suda radi izvođenja dokaza i sve one dokaze, koji su izvedeni pred sudom, arbitražni sud razmatra i ocenjuje kao dokaze koje je sam izveo.

Arbitražni postupak se okončava donošenjem konačne arbitražne odluke. Odluka arbitražnog suda može biti delimična ili međuodluka. Prilikom donošenja odluke, arbitražni sud primenjuje pravne norme, pravna pravila, ugovore i običaje, pri čemu arbitražni sud može doneti odluku i na osnovu pravde i pravičnosti (ex aequo et bono, amiable composition) i to samo ukoliko su se stranke o tome izričito sporazumele. Arbitražna odluka je obavezujuća.

Drugi načini okončanja arbitražnog postupka uključuju mogućnosti kao što su (Član 47. Zakona o arbitraži):

  1. tužilac povuče tužbu, osim ako se tuženi tome ne usprotivi, a arbitražni sud oceni da tuženi ima opravdan interes da se donese konačna arbitražna odluka o sporu;
  2. stranke sporazumno odluče o okončanju postupka;
  3. arbitražni sud oceni da je arbitražni postupak postao nemoguć;
  4. je arbitražni postupak obustavljen u skladu sa zakonom.
Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić, diplomirani pravnik, rođena 1964. godine u Aranđelovcu, završila Pravni fakultet. Za vreme studija, radi kao sudija porotnik u Osnovnom sudu Aranđelovac. Položen pravosudni ispit i specijalističke studije iz poreske oblasti na Pravnom fakultetu u Beogradu. Završena obuka za medijatora i upisana u Registar posrednika Ministarstva pravde. Član Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje u korišćenju PC softvera (Internet, Office itd.). Od 1993. godine do 2001. radila u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, gde se od početka rada bavila rukovodećim pravnim poslovima. Od 2001. godine je šef pravne službe i zastupnik JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac. Tokom perioda rada u ovoj firmi se aktivno bavila: saradnjom sa državnim organima, izradom opštih akata preduzeća, izradom ugovora o komunalnom opremanju zemljišta i drugih ugovora. Naročito se bavila svim pravnim pitanjima vezanim za nepokretnosti, a posebno gradskim građevinskim zemljištem. Predsednik ili član u više komisija za javne nabavke, kao i član više upravnih i nadzornih odbora, pružila stručnu pomoć većem broju stranih kompanija prilikom osnivanja i rada u R. Srbiji. Sve vreme rada, kako u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, tako i u JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac intenzivno se bavila radom sa strankama, vezano za pravne oblasti pomenutih preduzeća. Član je Udruženja pravnika u privredi, kao i osnivač i član Udruženja za mirno rešavanje sporova medicinskih profesionalaca i pacijenata – UMIP. Advokat Slavica Janjić pruža usluge u gotovo svim oblastima prava.