Zakonom o radu zabranjen je bilo koji oblik diskriminacije na radu. Član 18. Zakona o radu propisuje zabranu neposredne i posredne diskriminacije lica koja traže zaposlenje, kao i zaposlenih. Pored Zakona o radu, dodatnim zakonom su detaljno definisan pojam diskriminacije i zaštita od diskriminacije, primenljiva i u sferi radnog prava – Zakon o zabrani diskriminacije.
Zakon o zabrani diskriminacije uređuje opštu zabranu diskriminacije, oblike i slučajeve diskriminacije, kao i postupke zaštite od diskriminacije. Zakonom se ustanovljava i institucija Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, kao samostalan državni organ, koji je nezavisan u obavljanju poslova utvrđenih Zakonom o zabrani diskriminacije.
Diskriminacija, prema zakonu, je definisana „kao svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili grupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, polnim karakteristikama, nivoom prihoda, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima.“
Oblici diskriminacije: neposredna, posredna diskriminacija, povreda načela jednakih prava i obaveza, pozivanje na odgovornost, udruživanje radi vršenja diskriminacije, govor mržnje, uznemiravanje, ponižavajuće postupanje i polno i rodno uznemiravanje, navođenje na diskriminaciju.
Neposredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica (lice koje traži zaposlenje ili zaposleni), zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj.
Posredna diskriminacija je prisutna ako na izgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa lice ili grupu lica stavlja (lice koje traži zaposlenje ili zaposlenog) ili bi mogla staviti, zbog njihovog ličnog svojstva, u nepovoljan položaj u poređenju sa drugim licima u istoj ili sličnoj situaciji, osim ako je to objektivno opravdano legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna.
Povreda načela jednakih prava i obaveza postoji ako se licu koje traži zaposlenje ili zaposleni, zbog ličnog svojstva, uskraćuju prava i slobode ili nameću obaveze koje se u istoj ili sličnoj situaciji ne uskraćuju ili ne nameću drugom licu ili grupi lica.
Zabrana pozivanja na odgovornost, kao oblik diskriminacije, je prisutna u situaciji u kojoj se prema licu ili grupi lica neopravdano postupa lošije nego što se postupa ili bi se postupalo prema drugima, isključivo ili uglavnom zbog toga što su tražili, odnosno nameravaju da traže zaštitu od diskriminacije ili zbog toga što su ponudili ili nameravaju da ponude dokaze o diskriminatorskom postupanju.
Oblik diskriminacije je i udruživanje radi vršenja diskriminacije, koje predstavlja udruživanje radi vršenja diskriminacije, kao i delovanje organizacija ili grupa koje je usmereno na kršenje ustavom, pravilima međunarodnog prava i zakonom zajamčenih sloboda i prava ili na izazivanje nacionalne, rasne, verske i druge mržnje, razdora ili netrpeljivosti.
Diskriminacija prema licu koje traži posao ili zaposlenom u vidu govora mržnje je zabranjeno. Zabranjeno je izražavanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče mržnja ili nasilje zbog ličnog svojstva bilo kog lica, u javnim glasilima i drugim publikacijama, na skupovima i mestima dostupnim javnosti, ispisivanjem i prikazivanjem poruka ili simbola i na drugi način.
Zabranjeno je uznemiravanje i seksualno uznemiravanje. Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Seksualno uznemiravanje se određuje kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Oblik diskriminacije je i navođenje na diskriminaciju. Diskriminacija postoji ako se lice koje traži zaposlenje ili zaposleni navode na diskriminaciju davanjem uputstava kako da se preduzimaju diskriminatorski postupci ili navođenjem na diskriminaciju na drugi sličan način.
U slučaju postojanja diskriminacije ili sumnje na postojanje diskriminacije, svako zaposleni ima zakonsko pravo na zaštitu od diskriminacije. U takvim okolnostima stručnu pravnu pomoć pruža advokat za radno pravo. Advokat za radno pravo detaljno informiše stranku o vrstama i oblicima diskriminacije i načinima zaštite od iste. Advokat za radno pravo prikuplja dokaze i informacije u vezi nastalih okolnosti koje predstavljaju diskriminatorsko ponašanje, analizira ih i predlaže moguća pravna rešenja. Advokat za radno može pripremiti pritužbu ili žalbu koju zaposleni podnosi poslodavcu ili inspekcija rada ili povereniku za zaštitu ravnopravnosti. Advokat za radno pravo može pokušati rešavanje problema diskriminacije na poslu i mirnim putem – pregovaranjem ili medijacijom. Ukoliko pregovaranje ne uspe, advokat za radno pravo podnosi tužbu i zastupa stranku u sudskom postupku. Takođe, advokat za radno pravo zahteva naknadu štete za lice koje je diskriminaciju pretrpelo. Tokom svih faza postupka zaštite od diskriminacije, advokat za radno pravo pruža svaki vid podrške klijentu, kako bi postupak bio i emocionalno lakši.