Obligaciono pravo je grana pozitivnog prava i predstavlja deo građanskog prava. Obligaciono pravo je skup pravnih normi kojima se regulišu obligacioni odnosi (obligacije, obaveze) odnosno dužničko poverilački odnosi. U skladu sa zakonom, predmet obligacija mora biti određen, moguć i pravno dozvoljen.

Osnovni pojmovi obligacionog prava su obligacija, dužnik i poverilac.

Obligacija se definiše kao pravni odnos između poverioca i dužnika, gde je dužnik dužan da izvrši određenu činidbu, a poverilac ima pravo da je zahteva.

Poverilac je strana u obligacionom odnosu, koja ima pravo da zahteva ispunjenje određene obaveze (od dužnika), dok je dužnik ona strana koja ima obavezu da izvrši činidbu, koja je predmet obligacije.

Izvori obligacionog prava su: ugovor (najčešći izvor obligacionog prava), prouzrokovanje štete (obaveze koje nastaju zbog pričinjene štete), sticanje bez osnova (sticanje koristi na račun drugog lica bez pravnog osnova), poslovodstvo bez naloga (nastaje kada jedno lice bez naloga i odobrenja drugog lica upravlja njegovim poslovima, ali u njegovu korist) i jednostrane izjave volje (obaveze koje nastaju iz jednostranih akata). Najvažniji izvor obligacionih prava je Zakon o obligacionim odnosima.

Osnovni cilj obligacionog prava je omogućavanje sigurnosti u prometu dobara i usluga, zaštita poverila i dužnika, kao i uspostavljanje ravnoteže između njihovih interesa.

Obligacioni odnosi su pravni odnosi između građanskopravnih lica koji nastaju po osnovu obaveze (obligacije) jedne strane da učini nešto u korist druge strane. Za obligacione odnose je karakteristično da postoje dve strane u odnosu i to poverilac, koji ima pravo da zahteva određenu činidbu, i dužnik, koji ima obavezu da činidbu izvrši. Činidba je radnja (pozitivna ili negativna) koju je dužnik u obavezi da izvrši u korist poverioca.

Osnovni elementi obligacionih odnosa su subjekti (poverilac, koji ima određeno pravo i dužnik, koji ima određenu obavezu), predmet obligacionog odnosa (činidba u vidu davanja, činjena ili propuštanja) i pravni osnov obligacionog odnosa (ugovor, zakon ili jednostrana izjava volje).

Obligacioni odnosi mogu biti ugovorni obligacioni odnosi i vanugovorni. Ugovorni obligacioni odnosi su oni koji nastaju po osnovu ugovora, dok vanugovorni obligacioni odnosi nastaju iz zakonom predviđenih situacija (odgovornost za pričinjenu štetu, sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga).

Složenost obligacionog prava, koje podrazumeva pravno uređenje obligacionih odnosa, zastupljenih u svim granama prava (nasledno, porodično, privredno, naknada štete, sve vrste ugovornog prava, pravo intelektualne svojine i druga) često zahteva angažovanje lica sa užom specijalizacijom iz oblasti obligaciono pravo – advokat za obligaciono pravo. Advokat za obligaciono pravo pruža sve pravne usluge vezane za obligaciono pravo, bilo da je reč o konsultacijama, sastavljanju ugovora (zastupanje u pregovorima u vezi sa zaključenja ugovora i aneksa ugovora) ili izrade drugih pravnih akata vezanih za obligaciono pravo. Advokat za obligaciono pravo pruža pravnu pomoć zastupanja iz oblasti obligacionog prava, koje obuhvata zastupanje u sudskim sporovima u vezi sa primenom, raskidom ili poništenjem ugovora, zastupanje u postupcima naplate potraživanja, zastupanje u postupcima za naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i zastupanje u postupcima sticanja bez osnova i poslovodstva bez naloga. Advokat za obligaciono pravo, na pravo utemeljenim osnovama će regulisati pitanja vezana za porodično pravo i porodične odnose (predbračni ugovori, ugovori o deobi imovine stečene u braku i svi ostali ugovori koji proizilaze iz Porodičnog zakona). Ugovori naslednog prava, u koje se ubrajaju ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o raspodeli imovine za života budućeg ostavioca, ugovor o doprinosu člana porodice uvećanju imovine budućeg ostavioca su vrste ugovora koje može sastaviti advokat za obligaciono pravo, kako bi bili pravnovaljani. Advokat za obligaciono pravo pruža sve pravne usluge vezane i za deo obligacionog prava, koje se primenjuje u privrednim odnosima odnosno pravnim radnjama vezanim za postojanje ugovora po Zakonu o privrednim društvima.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić, diplomirani pravnik, rođena 1964. godine u Aranđelovcu, završila Pravni fakultet. Za vreme studija, radi kao sudija porotnik u Osnovnom sudu Aranđelovac. Položen pravosudni ispit i specijalističke studije iz poreske oblasti na Pravnom fakultetu u Beogradu. Završena obuka za medijatora i upisana u Registar posrednika Ministarstva pravde. Član Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje u korišćenju PC softvera (Internet, Office itd.). Od 1993. godine do 2001. radila u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, gde se od početka rada bavila rukovodećim pravnim poslovima. Od 2001. godine je šef pravne službe i zastupnik JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac. Tokom perioda rada u ovoj firmi se aktivno bavila: saradnjom sa državnim organima, izradom opštih akata preduzeća, izradom ugovora o komunalnom opremanju zemljišta i drugih ugovora. Naročito se bavila svim pravnim pitanjima vezanim za nepokretnosti, a posebno gradskim građevinskim zemljištem. Predsednik ili član u više komisija za javne nabavke, kao i član više upravnih i nadzornih odbora, pružila stručnu pomoć većem broju stranih kompanija prilikom osnivanja i rada u R. Srbiji. Sve vreme rada, kako u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, tako i u JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac intenzivno se bavila radom sa strankama, vezano za pravne oblasti pomenutih preduzeća. Član je Udruženja pravnika u privredi, kao i osnivač i član Udruženja za mirno rešavanje sporova medicinskih profesionalaca i pacijenata – UMIP. Advokat Slavica Janjić pruža usluge u gotovo svim oblastima prava.