Skip to main content

Krivičnim zakonikom se uređuju i definišu krivična dela, kao i sankcije za počinjena krivična dela. Krivične sankcije su: kazne, mere upozorenja, mere bezbednosti i vaspitne mere.

Vrsta krivičnog dela, prema zakonu, je i krivično delo teška dela protiv opšte sigurnosti. Članom 288. Krivičnog zakonika je određeno da teško delo protiv sigurnosti postoji kada je izazivanjem opšte opasnosti, uništavanjem i oštećenjem javnih uređaja, nepropisnim i nepravilnim izvođenjem građevinskih radova nastupila teška telesna povreda nekog lica ili imovinska šteta velikih razmera odnosno nastupila smrt jednog ili više lica i nastupila teška telesna povreda nekog lica.

Falsifikovanje isprava se prema zakonodavcu definiše kao pravljenje lažne ili preinačavanje prave ispravu u nameri da se takva isprava upotrebi kao prava ili kada lažna ili preinačena isprava bude upotrebljena kao prava ili se nabavi radi upotrebe. Falsifikovanje isprava postoji kao krivično delo i u slučaju pravljenja lažnih ili preinačavanja javnih isprava, testamenta, menica, čeka, javne ili službene knjige ili druge knjige koja se mora voditi na osnovu zakona. Ukoliko se radi o falsifikovanje službene isprave (Član 357. Krivičnog zakonika), ono ima karakter krivičnog dela ako službeno lice koje u službenu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese važan podatak ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom overi službenu ispravu, knjigu ili spis sa neistinitom sadržinom ili koje svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući pravljenje službene isprave, knjige ili spisa sa neistinitom sadržinom. Kada službeno lice, koje neistinitu službenu ispravu, knjigu ili spis upotrebi u službi kao da su istiniti ili koje službenu ispravu, knjigu ili spis uništi, prikrije, u većoj meri ošteti ili na drugi način učini neupotrebljivom, smatra se krivičnim delom. Kod postojanja krivičnog dela falsifikovanja službene isprave kaznene sankcije su propisane za službeno lice koje počini krivično delo i za odgovorno lice u preduzeću, ustanovi ili drugom subjektu koje učini krivično delo falsifikovanja.

Povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja, prema Članu 163. Krivičnog zakonika, se smatra krivičnim delom ako se svesno neko lice ne pridržava zakona ili drugih propisa, kolektivnih ugovora i drugih opštih akata o pravima po osnovu rada i o posebnoj zaštiti na radu omladine, žena i invalida ili o pravima iz socijalnog osiguranja i time drugom uskrati ili ograniči pravo koje mu pripada.

Kako se, prema zakonu, nikome ne može izreći kazna ili druga krivična sankcija za delo koje pre nego što je učinjeno zakonom, nije bilo određeno kao krivično delo, niti se može izreći kazna ili druga krivična sankcija koja zakonom nije bila propisana pre nego što je krivično delo učinjeno (nema kazne bez krivice), sudskim postupkom se utvrđuje postojanje krivice, kao i kazna za učinjeno krivično delo.

U slučaju postojanja sudskog procesa povodom krivičnog dela, advokat za krivično pravo pruža stručnu i profesionalnu pomoć i optuženima i oštećenima. Advokat za krivično pravo zastupa stranke, prikuplja svu dokaznu dokumentaciju i angažuje veštake, ukoliko postoji potreba za njima. Advokat za krivično pravo kontaktira svedoke i izvodi dokaze u skladu sa zakonom i najboljim interesom stranke. Nadalje, advokat za krivično pravo upućuje žalbe na izrečene presude i zastupa pred višim sudovima. U skladu sa potrebama klijenata, advokat za krivično pravo pregovara u cilju smanjenja kazne za klijenta kog zastupa. Advokat za krivično pravo takođe zastupa i maloletna lica u krivično-sudskim postupcima.

Primer sudske prakse se bavi krivičnim delima u pravnom licu teška dela protiv opšte sigurnosti (izazivanje opasnosti neobezbeđenjem mera zaštite na radu), falsifikovanje službenih isprava (povodom osposobljenosti zaposlenog za bezbedan rad), falsifikovanje isprava i povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja, koja su dovela do ugrožavanja zdravlja radnika, te je on pretrpeo telesne povrede usled nebezbednih uslova za rad. Apelacioni sud u Kragujevcu je dana 18.12.2023. godine doneo presudu (Kž3-17/23) kojom se odbijaju, kao neosnovane, žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Despotovcu (Sudska jedinica u Svilajncu K-30/21 od 13.04.2023. godine) i branioca okrivljenog AA (direktor firme), a presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-342/23 od 31.08.2023. godine potvrđuje (izrečena krivična sankcija za počinioca krivičnog dela).

Obrazloženje:

„Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-342/23 od 31.08.2023. godine, kao drugostepenog, u stavu I izreke, usvajanjem žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Despotovcu, preinačena je presuda Osnovnog suda u Despotovcu, Sudska jedinica u Svilajncu K-30/21 od 13.04.2023. godine, u delu izreke pod tačkom 2 i 3, kao i u delu izreke pod tačkom 1, u pogledu odluke o kazni, tako što je okrivljeni AA, oglašen krivim da je izvršio krivično delo teško delo protiv opšte sigurnosti iz člana 288 stav 1 u vezi člana 280 stav 2 u vezi stava 1 KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) meseci i za krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357 stav 3 u vezi stava 1 KZ u vezi člana 33 KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) meseci, zadržana kao pravilno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) meseca, zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355 stav 2 u vezi stava 1 KZ, pa je primenom odredbi o sticaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja će se izvršiti po pravnosnažnosti presude i određeno, shodno članu 45 stav 3 i 4 KZ, da će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, pri čemu iste ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, da će sud odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Na osnovu člana 285 stav 4 ZKP, oštećeni BB je upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva. Na osnovu člana 264 stav 1 ZKP, okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka i da plati sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, dok će o visini istih, nastalih pred sudom pravnog leka, u smislu člana 267 ZKP, odlučiti Apelacioni sud posebnim rešenjem, a o visini ostalih troškova odlučiti prvostepeni sud posebnim rešenjem, shodno članu 262 stav 2 ZKP. U stavu II izreke, žalbe branioca okrivljenog i punomoćnika oštećenog BB su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena, dok je u delu izreke pod tačkom 4 ostala neizmenjena (na osnovu člana 422 tačka 3 ZKP, odbijena je optužba usled nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja da je izvršio krivično delo povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja iz člana 163 KZ).Protiv navedene presude žalbe su izjavili:
– javni tužilac Osnovnog javnog tužilaštva u Despotovcu, zbog odluke o krivičnoj sankciji, sa predlogom da Apelacioni sud u Kragujevcu, kao sud trećeg stepena, uvažavanjem žalbe preinači presudu Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-342/23 od 31.08.2023. godine, u delu odluke o kazni, tako što će okrivljenom izreći bezuslovnu kaznu zatvora u dužem trajanju;
– branilac okrivljenog AA, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, sa predlogom da se pobijana presuda preinači u tačkama 2. i 3. i okrivljeni oslobodi za navedena krivična dela za koja je oglašen krivim. Branilac okrivljenog dao je i odgovor na žalbu javnog tužioca, sa predlogom da se ista odbije kao neosnovana. Tražio je da okrivljeni i on, kao njegov branilac, budu obavešteni o sednici veća trećestepenog suda. Javni tužilac Apelacionog javnog tužilaštva u Kragujevcu, u svom podnesku KTŽ. 728/23 od 16.11.2023. godine, predložio je da Apelacioni sud u Kragujevcu, kao sud trećeg stepena, preinači pobijanu presudu u pogledu krivične sankcije i okrivljenog AA, osudi na kaznu zatvora predloženu od strane Osnovnog javnog tužilaštva u Despotovcu, a žalbu branioca okrivljenog, odbije kao neosnovanu. Apelacioni sud u Kragujevcu, kao sud trećeg stepena, u sednici veća održanoj shodno članu 447 ZKP u vezi sa članom 464 stav 1 ZKP, u odsustvu uredno obaveštenog javnog tužioca Apelacionog javnog tužilaštva u Kragujevcu, a u prisustvu okrivljenog i njegovog branioca, razmotrio je celokupne spise predmeta, zajedno sa pobijanom presudom, pa je po oceni žalbenih navoda i predloga, navoda iz odgovora na žalbu i mišljenja i predloga javnog tužioca Apelacionog javnog tužilaštva u Kragujevcu, iznetog u navedenom podnesku, našao:
Žalbe su neosnovane.
Ispitujući pobijanu presudu, shodno članu 451 ZKP, u okviru osnova, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u žalbi branioca okrivljenog, cenjeni su navodi, da je pobijana presuda u stavu I izreke, doneta uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438 stav 1 tačka 11 i stav 2 tačka 2 i 3 ZKP, kao i da su povređene odredbe krivičnog zakona iz člana 439 stav 1 tačka 2 ZKP, jer su u okviru blanketne krivične dispozicije u okviru krivičnog dela izazivanje opasnosti neobezbeđenjem mera zaštite na radu iz člana 280 stav 2 u vezi stava 1 KZ, pogrešno i netačno primenjene odredbe Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. U žalbi se navodi da je u dispozitivu izreke presude navedeno da je okrivljeni kao odgovorno lice, direktor u proizvodnom pogonu i pored činjenice da je preneo kao poslodavac svoje obaveze i odgovornosti na drugo lice VV, shodno odredbi člana 9 stav 2 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, kao poslodavac propustio da postupi po propisima o tehničkim pravilima i merama o zaštiti na radu, propisanih Zakonom o bezbednosti i zdravlja na radu i to odredbama člana 13, 15 stav 1 tačka 2, 4, 5, 7, 10, člana 23, člana 27, člana 28, kao i odredbama člana 3, 11, 22, 33 i 34 Pravilnika o posebnim merama pri mehaničkoj preradi i obradi drveta i sličnih materijala i da je na takav način određivanja odgovornog lica za izvršeno krivično delo i dovođenje u uzročno posledičnu vezu radnje odgovornog lica sa nastalom povredom oštećenog, potpuno neprihvatljivo. Po navodima žalbe, odgovorno lice za nepreduzimanje odgovarajućih mera zaštite na radu, ukoliko su i postojale, u konkretnom slučaju ne može da bude zakonski zastupnik, direktor preduzeća….doo, već je za propuste za nepreduzimanje mera zaštite na radu u navedenom preduzeću, odgovorna VV diplomirani inženjer, kao odgovorno lice, jer je navedeno preduzeće poslove bezbednosti i zdravlja na radu organizovalo tako što je donelo odluku da se shodno odredbi člana 37 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, odredi Institut za bezbednost iz Novog Sada sa licencom za obavljanje poslova za bezbednost i zdravlje na radu i da je istom odlukom poslodavca za obavljanje poslova bezbednosti i zdravlja na radu zadužena ispred Instituta za bezbednost i zdravlje na radu, VV. Takođe, je nakon toga, rešenjem poslodavca VV određena za vođenje poslova bezbednosti i zdravlja na radu u skladu sa zakonom, i navedeno lice je bilo dužno da preduzima sve mere propisane odredbom člana 40 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, a koji predstavljaju sve poslove navedene u dispozitivu presude. Po navodima žalbe, drugostepeni sud u pobijanoj presudi okrivljenog AA, kao direktora i zakonskog zastupnika preduzeća, izjednačava sa poslodavcem, što po navodima žalbe on nije, imajući u vidu odredbu člana 4 stav 1 tačka 3 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, čijim tumačenjem nedvosmisleno proizlazi da poslodavac može biti samo pravno lice, u konkretnom slučaju „…..“ doo.
Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je jasna i razumljiva, dati su razlozi o svim činjenicama koje su predmet dokazivanja iz kojih se pouzdano utvrđuje kako je okrivljeni u svojstvu odgovornog lica – direktora doo „…..“ izvršio krivična dela, koje je sve radnje preduzeo radi izvršenja istih, iz razloga presude se vidi koji dokazi potvrđuju odlučne činjenice koje su predmet dokazivanja i kako je drugostepeni sud cenio izvedene dokaze i odbranu okrivljenog, što je u skladu sa sadržinom dokaza na kojima se zasnivaju utvrđenja drugostepenog suda.
Drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude, shodno odredbi člana 428 ZKP, izneo koje je činjenice utvrdio na osnovu dokaza izvedenih u postupku, iz kojih razloga ih uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pri tome naročito ocenu protivrečnih dokaza, kojim razlozima se rukovodio pri rešavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li je okrivljeni učinio predmetna krivična dela i koje odredbe zakona su primenjena na okrivljenog. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je drugostepeni sud zaključio, da je okrivljeni na način i radnjama kako je to opisano u izreci presude, u stavu I izreke, izvršio krivična dela za koje je optužen i osuđen pobijanom presudom i u obrazloženju presude su dati jasni i argumentovani razlozi o svim činjeničnim i pravnim zaključcima koje prihvata i ovaj sud i na iste upućuje.
Žalbom branioca okrivljenog se u suštini osporava ocena dokaza data od strane drugostepenog suda i daje se sopstvena ocena činjenica i okolnosti koje je drugostepeni sud utvrdio u pobijanoj presudi i isti se žalbenim navodima ne dovode u sumnju, jer je drugostepeni sud o svim činjenicama koje su predmet dokazivanja izneo jasne i obrazložene razloge koje ovaj sud prihvata i na iste upućuje, jer se žalbom ne ukazuje ni na jednu novu činjenicu ili dokaz, koji drugostepeni sud nije imao u vidu i nije cenio, a koji bi eventualno doveli u sumnju pravilnost odluke drugostepenog suda.
Pravilno drugostepeni sud zaključuje da je okrivljeni AA, kao odgovorno lice, direktor doo „…“ u Svilajncu, propustio da postupi po propisima i tehničkim pravilima o merama zaštite na radu propisanih Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu i odredbama Pravilnika o posebnim merama zaštite na radu pri mehaničkoj preradi i obradi drveta i sličnih materijala, bliže navedenim u izreci presude i da njegova odgovornost postoji, shodno odredbi člana 9 stav 2 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, kojim se ne oslobađa obaveza i odgovornosti u vezi sa primenom mera bezbednosti i zdravlja na radu, određivanjem drugog lica ili prenošenjem svojih obaveza i odgovornosti na drugo lice, u konkretnom slučaju VV, koja je na osnovu rešenja Instituta za bezbednost i preventivni inženjering iz Novog Sada i odluke okrivljenog kao direktora, bila određena za odgovorno lice za vođenje poslova bezbednosti i zdravlju na radu u navedenom preduzeću i o tome izneo razloge u pobijanoj presudi, koje ovaj sud prihvata i na iste upućuje, a pravilnim tumačenjem i primenom člana 9 stav 2 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu.
Pravilno je drugostepeni sud navedeno doveo u vezu i sa činjenicom da je okrivljenom kao direktoru i odgovornom licu navedenog preduzeća bilo poznato da je kružna testera na kojoj je kritičnom prilikom dana 31.03.2017. godine, došlo do povređivanja oštećenog, bila neispravna i da se nalazila u proizvodnom pogonu, kao i da nakon preseljenja firme – proizvodnog pogona, nije bio izvršen pregled predmetne kružne testere, što proizilazi i iz dokaza u spisima predmeta i iskaza VV, da je pregled mašina obavljen nakon kritičnog događaja, da je od zaposlenog lica u Institutu za bezbednost i preventivni inženjering zatražila da kao datum pregleda mašina na stručnom nalazu koji je obavljen dana 13.04.2017. godine, unese datum 30.03.2017. godine (što proizilazi i iz presude o sporazumu o priznanju krivičnog dela koji je ovo lice zaključilo sa tužiocem, priznajući da je izvršila krivično delo navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358 stav 1 KZ). Suprotno žalbenim navodima, pravilno drugostepeni sud ne prihvata odbranu okrivljenog da je navedena mašina bila obeležena papirom, odnosno natpisom da nije u upotrebi i overena pečatom i potpisom i kao takva stajala po strani, kao i da je poslovođa kritičnog dana obavestio oštećenog da ne radi na toj testeri, s obzirom da takvi navodi odbrane nemaju uporište u izvedenim dokazima kako to pravilno zaključuje drugostepeni sud. Da je postojala zabrana korišćenja navedene kružne testere, ne proizilazi ni iz iskaza svedoka GG, inspektora za rad, koji je došao na lice mesta nakon kritičnog događaja, jer isti nije bio siguran da je takav natpis postojao, o tome ne govori ni dokumentacija, ni zapisnici koji su sačinjeni odmah nakon kritičnog događaja, pri čemu je oštećeni bio isključiv i kategoričan u svom kazivanju da je kritičnog dana kada je došlo do povređivanja, radio na predmetnoj kružnoj testeri bez ikakve prethodne obuke i da mu glavni majstor DD nije rekao da ne radi na toj mašini, navodeći da su svi zaposleni radili na toj mašini, odnosno da su svi radili na svim mašinama, a iskaz svedoka DD da je upozorio oštećenog da ne radi na toj mašini, sračunato je dat, imajući u vidu da se radi o licu zaposlenom u preduzeću čiji je direktor okrivljeni.
Suprotno žalbenim navodima Apelacioni sud, kao sud trećeg stepena, nalazi da je izreka drugostepene presude jasna, razumljiva i da sadrži precizan i potpun opis radnje izvršenja iz kojeg proizilaze sva zakonska obeležja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim. Naime, imajući u vidu činjenični opis radnje izvršenja krivičnog dela navedenog u izreci drugostepene presude, prema kome je okrivljeni AA dana 31.03.2017. godine u …, kao direktor i odgovorno lice doo „…“ , sposoban da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, ne postupajući po propisima i tehničkim pravilima o merama zaštite na radu, izazvao opasnost po život i telo ljudi, tako što nije postupio po propisima i to članu 13, 15 stav 1 tačka 2, 4, 5, 7 i 10, članu 23, članu 27 i 28 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu i odredbama člana 3, 11, 32, 33 i 34 Pravilnika o posebnim merama zaštite na radu pri mehaničkoj preradi i obradi drveta i sličnih materijala u procesu proizvodnje u proizvodnom pogonu pre izvršenog propisanog pregleda i provera kojima se dokazuje da je kružna testera bezbedna za rad, zaposlenima dao na upotrebu kružnu testeru bez oznake o proizvođaču, za koju je znao da je prethodno prilikom transporta iz pogona iz sela … u novi proizvodni pogon u …, bila oštećena i na kojoj nisu bile primenjene propisane mere bezbednosti i zdravlja na radu, jer nije imala razdvojni klip, rezni alat nije bio opremljen zaštitnom napravom ili uređajem lista kružne testere, koje sprečavaju pristup području opasnosti, radi zaustavljanja opasnog kretanja reznog alata pre nego što dođe u područje opasnosti, koji propusti su doveli do toga da je navedenog dana prilikom rada na kružnoj testeri došlo do povređivanja oštećenog radnika BB, koji prethodno nije teorijski i praktično bio osposobljen za bezbedan rad i kome je kružna testera prilikom obrade drveta u neposrednom dodiru desne ruke sa reznim alatom – listom kružne testere, zahvatila prste desne ruke kada je oštećeni zadobio teške telesne povrede u vidu potpune traumatske amputacije drugog i četvrtog prsta desne šake, nepotpune – delimične amputacije trećeg prsta desne šake i nagnječno-razdernu ranu palca i malog petog prsta desne šake, pri čemu je bio svestan da ovakvim nepostupanjem može nastupiti i teža posledica kod zaposlenog, ali je olako držao da do iste neće doći. Apelacioni sud, kao sud trećeg stepena, nalazi da se u radnjama okrivljenog stiču sva bitna obeležja krivičnog dela za koje je i oglašen krivim, kako objektivna koja se odnose na radnje izvršenja, tako i subjektivna koja se odnose na uračunljivost i vinost okrivljenog u pogledu krivičnog dela teško delo protiv opšte sigurnosti iz člana 288 stav 1 KZ u vezi krivičnog dela izazivanje opasnosti neobezbeđenjem mera zaštite na radu iz člana 280 stav 2 u vezi stava 1 KZ. Dakle, okrivljeni nije sprovodio tehnička pravila bezbednosti i zdravlja zaposlenih na radu, kao odgovorno lice i kao posledica nesprovođenja ovih pravila došlo je do povređivanja oštećenog, što određuje i kauzalnu povezanost između njegovih radnji i prouzrokovane posledice, iz kojih razloga su kao neosnovani ocenjeni žalbeni navodi da takva povezanost ne postoji, jer je okrivljeni kao direktor navedenog preduzeća odredio lice odgovorno za vođenje poslova bezbednosti i zdravlja na radu u navedenom preduzeću, jer ga navedeno, shodno odredbi člana 9 stav 2 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, ne oslobađa obaveze i odgovornosti u vezi sa primenom mera bezbednosti i zdravlja na radu, kako to pravilno utvrđuje drugostepeni sud i o tome iznosi jasne i obrazložene razloge koje ovaj sud prihvata i na iste upućuje. Dakle, iz navedene zakonske odredbe člana 9 stav 2 Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, jasno proizilazi da se okrivljeni AA, kao odgovorno lice, direktor preduzeća „…“, ne oslobađa obaveza i odgovornosti u vezi sa primenom mera bezbednosti i zdravlja na radu i snosi krivičnu odgovornost za posledice prouzrokovane neprimenjivanjem istih kao odgovorno lice – direktor preduzeća, a kako to pogrešno smatra branilac okrivljenog.
Kao neosnovani su ocenjeni i žalbeni navodi branioca okrivljenog, da shodno odredbama Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, postoji odgovornost pravnog lica za određene propuste u zaštiti na radu i da se iste tretiraju kao prekršaj i da nema odgovornosti okrivljenog kao direktora, jer je izvedenim dokazima jasno utvrđeno da je okrivljeni kao odgovorno lice i direktor doo „…“ nepostupajući po navedenim propisima i tehničkim pravilima o merama zaštite na radu, izazvao opasnost po život i telo ljudi, usled čega je došlo do teškog telesnog povređivanja oštećenog, iz kojih radnji proizilaze svi bitni elementi predmetnog krivičnog dela, te se u konkretnom slučaju, suprotno navodima žalbe branioca okrivljenog, ne može raditi o prekršaju u smislu Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, jer okrivljeni snosi krivičnu odgovornost za prouzrokovane posledice kao odgovorno lice u navedenom preduzeću.
Takođe, suprotno žalbenim navodima, pravilno je drugostepeni sud u pobijanoj presudi utvrdio da je okrivljeni radnjama opisanim u stavu I izreke presude, izvršio i krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357 stav 3 u vezi stava 1 KZ u saizvršilaštvu u vezi člana 33 KZ, na način i radnjama kako je to opisano i pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pravilnom ocenom odbrane okrivljenog i ostalih izvedenih dokaza, da su po prethodnom dogovoru i zajedničkim delovanjem sa VV, kao odgovornim licem za vođenje poslova bezbednosti i zdravlja na radu u preduzeću „…“ doo …, u službene isprave uneli neistinite podatke, a potom svojim potpisom i službenim pečatom iste overili sa neistinitom sadržinom i upotrebili ih u službi kao da su istinite, na taj način što su sačinili ispravu sa neistinitom sadržinom, test za proveru znanja o obavljenom osposobljavanju iz bezbednosti i zdravlja na radu od 01.02.2017. godine, koji nije potpisao oštećeni BB i obrazac broj 6 – evidencija o zaposlenima osposobljenim za bezbedan i zdrav rad u navedenom preduzeću od 01.02.2017. godine, koje je potpisao okrivljeni kao direktor i VV kao odgovorno lice za bezbednost na radu da je oštećeni radnik osposobljen za bezbedan rad, a koji obrazac i test nisu potpisani od strane oštećenog i tako sačinjene službene isprave upotrebili u službi kao istinite, tako što su ih evidentirali u poslovnoj dokumentaciji i naknadno, posle obavljenog inspekcijskog nadzora dana 31.03.2017. godine, predali na uvid inspektoru rada u nameri da prikažu da je oštećeni bio prethodno osposobljen za bezbedan rad za obavljanje poslova na kojima se dana 31.03.2017. godine, dogodila povreda na radu i kojom prilikom je zadobio opisanu tešku telesnu povredu. Drugostepeni sud je o svojim činjeničnim i pravnim zaključcima izneo jasne i argumentovane razloge koje prihvata i ovaj sud i na iste upućuje, zbog čega su žalbeni navodi branioca okrivljenog da kod okrivljenog nije postojao umišljaj za izvršenje dela, odnosno da nije bio svestan o posledicama potpisivanja dokumenata neistinitog sadržaja, s obzirom da je evidenciju i obuku radnika na radu sačinjavala i vodila VV i da je obrasce popunjene i sačinjene donosila kod okrivljenog, da je on iste potpisivao na njen zahtev, ocenio kao neosnovane.
Suprotno žalbenim navodima, drugostepeni sud je u sprovedenom postupku pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, kako one koje su od značaja za radnje izvršenja krivičnih dela, tako i one koje se tiču subjektivnog odnosa okrivljenog prema učinjenim krivičnim delima, pa je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio zakon, kada je protivpravne radnje okrivljenog opisane u stavu I izreke presude, pravno kvalifikovao kao krivično delo teško delo protiv opšte sigurnosti iz člana 288 stav 1 u vezi krivičnog dela izazivanje opasnosti neobezbeđenjem mera zaštite na radu iz člana 280 stav 2 u vezi stava 1 KZ i krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357 stav 3 u vezi stava 1 KZ u vezi člana 33 KZ, pa je žalba branioca okrivljenog izjavljena po osnovu povrede krivičnog zakona, ocenjena kao neosnovana.
Ispitujući odluku o krivičnoj sankciji koja je izrečena okrivljenom povodom žalbe javnog tužioca i branioca okrivljenog, Apelacioni sud kao sud trećeg stepena, nalazi da je drugostepeni sud prilikom odlučivanja o vrsti i visini krivične sankcije prema okrivljenom AA imao u vidu sve okolnosti u smislu člana 54 KZ, koje su od uticaja na kaznu, pa je okrivljenom pravilno od olakšavajućih okolnosti cenio njegove lične i porodične prilike, da je oženjen, otac dvoje maloletne dece, da nema otežavajućih okolnosti, pa je pravilno utvrđenim olakšavajućim okolnosti dao značaj naročito olakšavajućih okolnosti koje opravdavaju ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma za krivično delo iz člana 288 stav 1 u vezi člana 280 stav 2 u vezi stava 1 KZ, pravilno za ovo krivično delo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) meseci, a za krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 357 stav 3 u vezi stava 1 KZ u vezi člana 33 KZ, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) meseci, uzimajući pri tom, kao pravilno utvrđenu kaznu zatvora za krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 355 stav 2 u vezi stava 1 KZ u trajanju od 4 (četiri) meseca i primenom odredbi o izricanju jedinstvene kazne, shodno članu 60 KZ, okrivljenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Takođe, pravilno je prvostepeni sud našao da će se kazna zatvora izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje bez primene elektronskog nadzora, nalazeći da su ispunjeni uslovi iz člana 45 stav 3 KZ, imajući u vidu ličnost učinioca, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio i da se može očekivati da će se na navedeni način ostvariti svrha kažnjavanja iz kojih razloga su žalbeni navodi javnog tužioca i predlog da sud nije uzeo u obzir činjenicu da je okrivljeni osuđivano lice, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, iz kojih razloga je predložio izricanje bezuslovne kazne zatvora u dužem trajanju i žalbeni navodi branioca okrivljenog kojima se odluka o kazni samo paušalno pobija, ocenjeni kao neosnovani. Po nalaženju Apelacionog suda, kao suda trećeg stepena, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine je nužna, neophodna i dovoljna da se ostvari svrha kažnjavanja u okviru opšte svrhe propisivanja i izricanja krivičnih sankcija iz člana 4 i člana 42 KZ. Takođe, pravilna je i odluka da se okrivljeni obaveže na plaćanje troškova krivičnog postupka u smislu odredbe člana 264 stav 1 ZKP, s obzirom da je drugostepenom presudom oglašen krivim. Iz iznetih razloga, Apelacioni sud kao sud trećeg stepena, na osnovu odredbe člana 457 ZKP u vezi sa članom 464 stav 1 ZKP, odlučio je kao u izreci presude.“

Izvor: Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3-17/23 od 18.12.2023. godine.