Razvod braka može biti dvojak – sporazumni razvod braka i razvod braka po tužbi. Koji oblik će biti prisutan zavisi od saglasnosti volja supružnika da se brak razvede. Razvod braka je u domaćem zakonodavstvu regulisan i uređen Porodičnim zakonom.
Razvod braka po tužbi postoji kada su prisutni ozbiljni i trajno narušeni bračni odnosi ili nemogućnost daljeg ostvarivanja zajednice života. Razvod braka po tužbi je pravni postupak gde se najčešće primenjuje porodično pravo.
Osnovna i najvažnija pretpostavka, koja mora biti ispunjena za sporazumni razvod braka, je postojanje saglasnosti volja oba supružnika da se sva pitanja u vezi razvoda braka reše sporazumno. Sporazumnim razvodom braka bračni partneri potpisuju pisani sporazum o razvodu braka koji prate pisani sporazum oko vršenja roditeljskog prava i pisani sporazum o deobi zajedničke imovine.
Pisani sporazum o vršenju roditeljskog prava je pravni dokument kojim roditelji, koji nisu u braku ili su razvedeni sporazumno, dogovaraju način vršenja roditeljskog prava nad zajedničkom decom.
Pisani sporazum o vršenju roditeljskog prava je poželjno sastaviti, jer omogućava roditeljima da mirnim putem (sporazumno, uz obostranu saglasnost volja) regulišu odnose sa detetom. Pisani sporazum o vršenju roditeljskog prava određuje kod kog roditelja će dete živeti, način i dinamika viđanja sa drugim roditeljem sa kojim ne živi u zajednici, način donošenja odluka o bitnim pitanjima za dete (zdravlje, obrazovanje, aktivnosti, putovanja), kao i obaveza i način plaćanja izdržavanja deteta (alimentacije). Pisani sporazum o vršenju roditeljskog prava se može sastaviti tokom sporazumnog razvoda braka ili nakon razvoda, ukoliko je potrebno regulisati odnose vršenja roditeljskog prava. Sporazum overava sud, čime postaje pravno punovažan.
Prema Porodičnom zakonu, postoje dve vrste pisanog sporazuma o vršenju roditeljskog prava:
– pisani sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava,
– pisani sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Prema članu 76. Porodičnog zakona pisani sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava je sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, kojim se roditelji deteta pismeno saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumevanjem, koje mora biti u najboljem interesu deteta. Istim članom zakona se kaže da pisani sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, kao sastavni deo sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, ujedno je i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta.
Pisani sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava je pisani dokument kojim se vršenje roditeljskog prava poverava jednom roditelju, samostalno, pri čemu oko takvog načina vršenja roditeljskog prava postoji saglasnost oba roditelja. Pisani sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava i formalno prenosi vršenje roditeljskog prava na roditelja kome je dete povereno. Shodno zakonu, pisani sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata sporazum roditelja o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, sporazum o visini doprinosa za izdržavanje deteta od drugog roditelja i sporazum o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem. Roditelj koji samostalno ne vrši roditeljsko pravo, ima i pravo i dužnost da izdržava dete, da sa detetom održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču na život deteta, odlučuje zajednički i sporazumno sa roditeljem koji vrši roditeljsko pravo (obrazovanje, zdravlje, školovanje, upravljanje imovinom deteta, putovanja).
Pisani sporazum o vršenju roditeljskog prava mogu sastaviti roditelji samostalno ili ga može sastaviti advokat za porodično pravo (advokat za razvod braka) vodeći računa o zaštiti najboljeg interesa deteta. Pravna pomoć advokata za porodično pravo (advokat za razvod braka) kod postupka razvoda braka je korisna, jer advokat za razvod braka pruža stručne savete i zastupa interese supružnika i dece tokom celog procesa.
