Skip to main content

Prema Porodičnom zakonu brak nastaje tako što ga dva lica različitog pola sklapaju davanjem izjava volje pred matičarem. Brak se sklapa radi ostvarivanja zajednice života supružnika.

Porodični zakon priznaje postojanje i vanbračne zajednice (Član 4.) Vanbračna zajednica je trajnija zajednica života žene i muškarca, između kojih nema bračnih smetnji (vanbračni partneri). Vanbračni partneri imaju prava i dužnosti supružnika pod uslovima određenim Porodičnim zakonom. Skup svih prava i dužnosti vanbračnih partnera u zajednici života čini njihov vanbračni status.

Vanbračna zajednica ne nastaje pred državnim organom (ne sklapa se brak, niti se vrši upis u Matičnu knjigu venčanih), te ona ne proizvodi statusna dejstva na ime, državljanstvo i poslovnu sposobnost. Prestanak vanbračne zajednice može biti prirodnim putem (smrt jednog vanbračnog partnera) ili sporazumnim i jednostranim raskidom (za života vanbračnih partnera, kao sporazumni prekid vanbračne zajednice odnosno razvod).

Vanbračna zajednica može biti prekinuta kao i bračna zajednica.

Ukoliko postoje deca u vanbračnoj zajednici, prama zakonu imaju ista prava kao i deca iz bračne zajdenice.

Prekid vanbračne zajednice sam po sebi ne menja roditeljska prava i obaveze – najvažniji kriterijum je najbolji interes deteta. Sve odluke koje se tiču starateljstva, izdržavanja i viđanja deteta se mogu sporazumno urediti, ali ako nema dogovora, odlučuje sud.

Pravne posledice kod prekida vanbračne zajednice sa decom:

  • oba roditelja imaju jednaka roditeljska prava i dužnosti, osim ukoliko sud ne odluči drugačije,
  • starateljstvo i poveravanje deteta se može sporazumno urediti ili sudski, koji može dete poveriti jednom roditelju, a drugom odrediti pravo na viđanje ili može odrediti zajedničko starateljstvo (odluka u skladu sa poštovanjem najboljeg interesa deteta),
  • upis očinstva podrazumeva da se izvrši priznanje očinstva ili da sud utvrdi očinstvo, jer bez upisa očinstva, otac nema formalna roditeljska prava ni obaveze,
  • izdržavanje deteta (alimentacija) – roditelj koji ne živi sa detetom dužan je da plaća izdržavanje (alimentaciju), što čini njegovu zakonsku obavezu,
  • pravo na kontakte sa detetom roditelja koji ne živi sa detetom – roditelj ima pravo i obavezu da održava lične odnose s detetom,
  • stanovanje i korišćenje zajedničke imovine  može biti takvo da jedan roditelj može nastaviti da koristi stan ili kuću u kojoj dete živi, bez obzira na formalno vlasništvo, ako to nalaže interes deteta, ali se pred sudom može tražiti i podela zajedničke imovine.

Kod svih odluka, nakon prekida vanbračne zajednice sa decom, pravnu pomoć može pružiti advokat za razvod braka. Advokat za razvod braka savetuje vanbračne partnere o njihovim pravima i obavezama i pravnim posledicama sa kojima se mogu susresti. Advokat za razvod braka se naročito bavi pitanjima koja se tiču starateljstva, izdržavanja i viđanja deteta i načina na koji će se ona urediti. Ukoliko vanbračni partneri mogu da postignu sporazum o svim važnim pitanjima, advokat za razvod braka će sastaviti sporazum o prekidu vanbračne zajednice, roditeljskom staranju i viđanju deteta, alimentaciji. Ukoliko postoji nemogućnost da se prekid vanbračne zajednice sporazumno reši, advokat za razvod braka će iskoristiti sve pregovaračke sposobnosti i mogućnosti da predupredi sudski postupak. Ukoliko to ne uspe, advokat za razvod braka preduzima sve pravne radnje pred sudom, posebno vodeći računa o najboljem interesu deteta. Advokat za razvod braka zastupa stranke na ročištima, brani interese klijenta i deteta posebno u sporu oko starateljstva, alimentacije, podele imovine, viđanja deteta. Advokat za razvod braka podnosi predloge za izvršenje ako se obaveze ne poštuju.