Skip to main content

Radno pravo je naziv za skup pravnih normi kojima se uređuje nastanak, sadržina i prestanak radnog odnosa, kao i pravni položaj subjekata radnog prava. Radno pravo se može definisati i kao grana pozitivnog prava, koja podrazumeva primenu pravnih normi i načela sadržanih u radnom zakonodavstvu. Radno pravo odnosno prava i obaveze iz radnog odnosa nalazi svoju primenu kod poslovanja svih privrednih subjekata, bez obzira na formu osnivanja.

Zakonom o privrednim društvima je definisan pojam zaposlenog

kao svako fizičko lice koje je u radnom odnosu u društvu i lice koje nije u radnom odnosu u društvu,

ako obavlja funkciju u društvu.

Prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, bliže se uređuju Zakonom o radu i posebnim zakonom, u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama. Pored Zakona o radu, radne odnose iz oblasti radnog prava, a koji se direktno odnose na rad privrednih subjekata i pravno se dopunjuju, imajući obavezan karakter, su: poresko pravo, antikorupcijsko zakonodavstvo, zakonodavstvo u vezi socijalnog i penzijskog osiguranja, bezbednosti i zdravlja na radu, zaštiti podataka o ličnosti, mobingu i drugi.

Nepoštovanje zakonskih odredbi privrednih subjekata iz radnog prava i prava i obaveza iz radnih odnosa su predmet kažnjavanja pravnih lica i odgovornih lica u pravnom licu, odnosno fizičkih lica (zavisno od pravne forme).

Prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, prema odredbama Zakona o radu, uređuju se i pravnim aktima, koje donosi privredni subjekt: kolektivnim ugovorom kod poslodavca, a pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu – samo kada je to Zakonom o radu određeno.

Pravni pojmovi vezani za radne odnose, određeni Zakonom o radu:
– zaposleni je fizičko lice koje je u radnom odnosu kod poslodavca,
– poslodavac je domaće, odnosno strano pravno ili fizičko lice koje zapošljava, odnosno radno angažuje, jedno ili više lica,
– kolektivni ugovor i pravilnik o radu (kao opšti akti iz radnog odnosa) i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom,
– opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

Status zaposlenog se stiče ispunjavanjem uslova utvrđenih zakonom (zaključivanjem ugovora o radu sa poslodavcem), a gubi se prestankom radnog odnosa (otkazom ugovora o radu). Rad se može obavljati dvojako: u radnom odnosu i bez radnog odnosa. Rad u radnom odnosu se uspostavlja ugovorom o radu. Rad van radnog odnosa se uspostavlja ugovorom o delu, ugovorom o zastupanju, ugovorom o privremenim i povremenim poslovima, ugovorom o stručnom osposobljavanju i usavršavanju ili ugovorom o dopunskom radu.

Ugovorom o radu se definišu prava i obaveze zaposlenog. Ugovor o radu se može zaključiti na neodređeno ili određeno vreme. Zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, bezbednost i zdravlje na radu, zdravstvenu zaštitu, zaštitu ličnog integriteta, dostojanstvo ličnosti i druga prava u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti, materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti, kao i pravo na druge oblike zaštite, u skladu sa zakonom i opštim aktom, odnosno ugovorom o radu. Zaposleni je dužan da savesno i odgovorno obavlja poslove na kojima radi, poštuje organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i uslove i pravila poslodavca u vezi sa ispunjavanjem ugovornih i drugih obaveza iz radnog odnosa, obavesti poslodavca o bitnim okolnostima koje utiču ili bi mogle da utiču na obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu i obavesti poslodavca o svakoj vrsti potencijalne opasnosti za život i zdravlje i nastanak materijalne štete. Zaposleni se mogu, shodno zakonu i aktima poslodavca, organizovati odnosno dobrovoljno udružiti u formi sindikata radi zastupanja, predstavljanja, unapređenja i zaštite svojih profesionalnih, radnih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih pojedinačnih i kolektivnih interesa.

Poslodavac je, prema Zakonu o radu, dužan da zaposlenom za obavljeni rad isplati zaradu, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, obezbedi mu uslove rada i organizuje rad radi bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, pruži obaveštenje o uslovima rada, organizaciji i pravilima rada, kao i pravima i obavezama koje proizlaze iz propisa o radu i propisa o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu, obezbedi obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu, zatraži mišljenje sindikata u slučajevima utvrđenim zakonom, a kod poslodavca kod koga nije obrazovan sindikat od predstavnika koga odrede zaposleni.

Ugovor o radu prestaje otkazom, koji može dati zaposleni ili poslodavac. Zakonom o rad su precizno definisani razlozi otkaz ugovora o radu, kao i otkazni rok (ne duži od 30 dana).

Poslodavcima je važno da budu blagovremeno i stručno obavešteni o pravima zaposlenih da ne bi bili izloženi sudskoj (radni sporovi, prekršajni sporovi) kontroli rada ili inspekcijskoj kontroli. U tome im mogu pomoći advokati za privredno pravo ili advokati za radno pravo.