Vrhovni kasacioni sud, po osnovu revizije tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž br. 2106/18 od 23.10.2018. godine, u sednici veća održanoj 05.03.2020. godine, doneo je presudu (Rev 700/2019 05.03.2020. godine), gde se odbija kao neosnovana revizija tužioca.

Obrazloženje Vrhovnog kasacionog suda:

„Presudom Osnovnog suda u Nišu P br. 7707/17 od 04.12.2017. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da tužilac ima pravo svojine na ½ KP. br. .. površine 4,50 ari, voćnjak treće klase, upisanoj u listu nepokretnosti broj .. KO …, što je tužena dužna da prizna i dozvoli tužiocu upis prava svojine u javnim knjigama, a ukoliko to ne učini da će presuda tužiocu služiti kao osnov za upis prava svojine u javnim knjigama. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 21.300,00 dinara. Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž 2106/18 od 23.10.2018. godine preinačio presudu Osnovnog suda u Nišu P br. 7707/17 od 04.12.2017. godine, tako što je odbio tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi prema tuženoj da ima pravo svojine na ½ KP. br. .. površine 4,50 ari, voćnjak treće klase, upisanoj u listu nepokretnosti broj .. KO …, što je tužena dužna da prizna i dozvoli tužiocu upis prava svojine u javnim knjigama. Obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 61.800,00 dinara. Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca dozvoljena, ali da nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz ove zakonske odredbe na koju se u reviziji tužioca ukazuje. Prema utvrđenom činjeničnom stanju rešenjem Opštinskog suda u Nišu raspravljena je zaostavština iza pok. VV koju je između ostalog činila i KP br. .., a kao naslednici oglašeni su sinovi GG, DD i ĐĐ i ćerka EE sa udelima od ¼ . Tužilac je sa EE zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji parcele, a protiv lica koja su bila upisana kao suvlasnici ove parcele (GG, DD, ĐĐ, EE i majke ovde tužene ŽŽ) podneo je tužbu za utvrđenje prava svojine na ovoj parceli. Pored lica koja su bila upisana kao vlasnici parcele, tužilac je tužbom za utvrđenje prava svojine u postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Nišu obuhvatio i ZZ i II, ćerke pok. GG. Sva ova lica su tužiocu priznala pravo svojine, pa je 05.03.2001. godine Opštinski sud u Nišu doneo presudu na osnovu priznanja. Tužilac nije izvršio promenu upisa prava svojine na ovoj parceli po osnovnu predmetne presude na osnovu priznanja. Nakon smrti majke ovde tužene ŽŽ, tužena je oglašena za naslednicu na 4/8 od KP br. .. nakon čega je upisala pravo svojine u katastru nepokretnosti. Prema prepisu lista nepokretnosti broj .. KO …, kat. parcela .. voćnjak, površine 4,50 ari upisana je kao vlasništvo BB, ovde tužene i JJ sa udelima od po ½. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev za utvrđivanje prava svojine tužioca na spornoj parceli na delu ½, zaključujući da je parcelu tužilac kupio i da je u mirnoj i nesmetanoj državini više od 20 godina. Drugostepeni sud u odluci o žalbi tužene preinačuje prvostepenu presudu tako što odbija tužbeni zahtev za utvrđenje prava svojine na spornoj parceli. Prema izraženom stavu drugostepenog suda tužilac tužbom nije obuhvatio sve zemljišno knjižne vlasnike sporne nepokretnosti kako bi se raspravio svojinski odnos na njihovoj parceli, koji imaju položaj nužnih jedinstvenih suparničara u smislu člana 211. ZPP, zbog čega nepotpuna procesna zajednica nužnih jedinstvenih suparničara vodi odbijanju tužbenog zahteva usled nedostatka pasivne legitimacije. Izraženo stanovište drugostepenog suda je pravilno. Prema članu 211. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), nužno suparničarstvo postoji ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalno pravnog odnosa. Ako sva lica iz stava 1. ovog člana nisu obuhvaćena tužbom kao stranke sud će da odbije tužbeni zahtev, kao neosnovan (stav 2). Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje prava svojine na ½ na KP. br. .. . Kod službe za Katastar nepokretnosti kao suvlasnici na ovoj parceli upisane su BB, ovde tužena i JJ sa po ½. Tužilac u toku postupka nije tvrdio, niti dokazao da je predmetna parcela bila predmet fizičke deobe, odnosno da su tužena i navedeno lice vlasnici realnih delova sporne nepokretnosti, a iz stanja u Katastru nepokretnosti proizilazi da su one suvlasnici na idealnim delovima nepodeljene nepokretnosti.

U sporu radi utvrđenja prava svojine održajem, moraju učestvovati svi suvlasnici na navedenoj nepokretnosti, imajući u vidu član 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, jer se institut održaja zasniva na ideji nevršenja prava svojine od strane vlasnika, gde se savesna državina pretpostavlja pa onaj ko tvrdi drugačije mora to i da dokaže. Svojina putem održaja može se steći savesnom državinom, faktičkom vlašću, na nepokretnosti u merama i granicama odnosno na realnom delu nepokretnosti. Kako je tužilac u ovoj parnici opredelio zahtev za utvrđenje prava svojine na predmetnoj parceli, a u parnici ne učestvuju svi zemljišno knjižni vlasnici parcele, jer nisu obuhvaćeni tužbom kako bi se raspravio svojinski odnos na njihovoj parceli i koji s obzirom na predmet spora imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara u smislu člana 211. ZPP, to je po oceni Vrhovnog kasacionog suda drugostepeni sud pravilno odlučio kada je zbog nepostojanja potpune procesne zajednice tužene stranke odbio tužbeni zahtev tužioca. Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, Vrhovi kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.“

Izvor: Vrhovni kasacioni sud Beograd, Rev 700/2019 05.03.2020. godine.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić, diplomirani pravnik, rođena 1964. godine u Aranđelovcu, završila Pravni fakultet. Za vreme studija, radi kao sudija porotnik u Osnovnom sudu Aranđelovac. Položen pravosudni ispit i specijalističke studije iz poreske oblasti na Pravnom fakultetu u Beogradu. Završena obuka za medijatora i upisana u Registar posrednika Ministarstva pravde. Član Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje u korišćenju PC softvera (Internet, Office itd.). Od 1993. godine do 2001. radila u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, gde se od početka rada bavila rukovodećim pravnim poslovima. Od 2001. godine je šef pravne službe i zastupnik JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac. Tokom perioda rada u ovoj firmi se aktivno bavila: saradnjom sa državnim organima, izradom opštih akata preduzeća, izradom ugovora o komunalnom opremanju zemljišta i drugih ugovora. Naročito se bavila svim pravnim pitanjima vezanim za nepokretnosti, a posebno gradskim građevinskim zemljištem. Predsednik ili član u više komisija za javne nabavke, kao i član više upravnih i nadzornih odbora, pružila stručnu pomoć većem broju stranih kompanija prilikom osnivanja i rada u R. Srbiji. Sve vreme rada, kako u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, tako i u JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac intenzivno se bavila radom sa strankama, vezano za pravne oblasti pomenutih preduzeća. Član je Udruženja pravnika u privredi, kao i osnivač i član Udruženja za mirno rešavanje sporova medicinskih profesionalaca i pacijenata – UMIP. Advokat Slavica Janjić pruža usluge u gotovo svim oblastima prava.