U domaćem zakonodavstvu postoje brojni zakoni i uredbe kojima se regulišu prava intelektualne svojine, kao i njihova zaštita. Intelektualna svojina se koristi kao pojam za određene kreacije ljudskog uma i komercijalne simbole koji predstavljaju bestelesna dobra, a koja uživaju zaštitu na osnovu različitih nivoa isključivih prava, što omogućuje njihovu komercijalizaciju i eksploataciju na tržištu. Intelektualna svojina je predmet (tvorevina ljudskog duha i uma) zaštite intelektualnih prava.

Industrijski dizajn je oblik intelektualne svojine, koji pripada grupi prava znakova razlikovanja.

Zakonom o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna uređuje se način sticanja i zaštita prava na spoljašnji izgled industrijskog ili zanatskog proizvoda.

Industrijski dizajn se definiše kao trodimenzionalni ili dvodimenzionalni izgled celog proizvoda, ili njegovog dela, koji je određen njegovim vizuelnim karakteristikama, posebno linijama, konturama, bojama, oblikom, teksturom i/ili materijalima od kojih je proizvod sačinjen, ili kojima je ukrašen, kao i njihovom kombinacijom. Neki proizvod se smatra industrijskim dizajnom i ako je deo koji je namenjen za spajanje u složeni proizvod, pakovanje proizvoda, ukupni vizuelni identitet proizvoda, grafičke simbole i tipografske znake, isključujući kompjuterske programe.

Da bi industrijski dizajn mogao da se zaštiti, prema zakonu, moraju biti ispunjena dva uslova: da je nov i da ima individualni karakter.

Industrijski dizajn je nov ukoliko identičan industrijski dizajn nije postao dostupan javnosti pre dana podnošenja prijave za priznanje tog industrijskog dizajna ili pre datuma priznatog prava prvenstva, u slučaju da je ono zatraženo, ili ako ne postoji ranije podneta prijava za priznanje identičnog industrijskog dizajna koja je postala dostupna javnosti.

Individualni karakter industrijskog dizajna postoji ukoliko se ukupan utisak koji ostavlja na informisanog korisnika razlikuje od ukupnog utiska koji na tog korisnika ostavlja bilo koji drugi industrijski dizajn koji je postao dostupan javnosti pre dana podnošenja prijave industrijskog dizajna, ili datuma priznatog prava prvenstva.

Pravo na zaštitu industrijskog dizajna pripada autoru ili njegovom pravnom sledbeniku, odnosno poslodavcu. Autor industrijskog dizajna ima moralna i imovinska prava. Nosilac prava na industrijski dizajn ili podnosilac prijave za priznanje prava na industrijski dizajn, može da, pored domaćeg registrovanja industrijskog dizajna, izvrši i međunarodno registrovanje industrijskog dizajna u skladu sa Haškim sporazumom.

Razlozi zbog kojih je neophodno zaštiti industrijski dizajn:

  • zaštita od kopiranja, čime se štiti mogućnost kopiranja izgleda proizvoda i stvaranja sličnih, koji zbunjuju kupce,
  • očuvanje reputacije, čime se obezbeđuje prepoznatljivost, brend i imidž na tržištu,
  • ostvarivanja profita, čime se sprečavaju konkurenti da koriste zaštićen proizvod,
  • zaštita na inostranim tržištima sprečava smanjivanje izvozni potencijal proizvoda.

Prema zakonu, pravna zaštita industrijskog dizajna se ostvaruje u upravnom postupku, koji vodi nadležni organ. Nadležni organi su Registar domaćih prijava za priznanje prava na industrijski dizajn i Registar industrijskog dizajna. Pre pokretanja upravnog postupka potrebno je proveriti u Zavodu za intelektualnu svojinu prijavljenih industrijskih dizajna, kako bi se prepoznale sve relevantne sličnosti sa postojećim dizajnima. Nakon provere i utvrđivanja da je proizvod nov i individualan, podnosi se zahtev za upis u Zavod za intelektualnu svojinu.

Kada se radi o zaštiti prava na industrijski dizajn ili njegovu registraciju, zbog složenosti i specifičnosti postupka, ključna je pomoć liva specijalizovanog za tu pravnu oblast – advokat za intelektualnu svojinu. Advokat za intelektualnu svojinu će tražiti izveštaj o pretraživanju baza podataka od Zavoda za intelektualnu svojinu i utvrditi da li je proizvod nov i individualan. Advokat za intelektualnu svojinu vrši podnošenje prijave za priznanje prava na industrijski dizajn u Zavodu za intelektualnu svojinu. Advokat za intelektualnu svojinu omogućava da se izvrši i pravna zaštita industrijskog dizajna u upravnom postupku, koji vodi nadležni organ. Advokat za intelektualnu svojinu zastupa stranku, podnosi svu neophodnu dokumentaciju. Ukoliko je povređeno pravo na industrijski dizajn, advokat za intelektualnu svojinu podnosi tužbu zahtevajući prestanak povrede i naknadu štete.

Slavica Janjić

Advokat Slavica Janjić, diplomirani pravnik, rođena 1964. godine u Aranđelovcu, završila Pravni fakultet. Za vreme studija, radi kao sudija porotnik u Osnovnom sudu Aranđelovac. Položen pravosudni ispit i specijalističke studije iz poreske oblasti na Pravnom fakultetu u Beogradu. Završena obuka za medijatora i upisana u Registar posrednika Ministarstva pravde. Član Advokatske komore Srbije i Advokatske komore Beograda. Tečno govori engleski jezik i poseduje napredno znanje u korišćenju PC softvera (Internet, Office itd.). Od 1993. godine do 2001. radila u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, gde se od početka rada bavila rukovodećim pravnim poslovima. Od 2001. godine je šef pravne službe i zastupnik JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac. Tokom perioda rada u ovoj firmi se aktivno bavila: saradnjom sa državnim organima, izradom opštih akata preduzeća, izradom ugovora o komunalnom opremanju zemljišta i drugih ugovora. Naročito se bavila svim pravnim pitanjima vezanim za nepokretnosti, a posebno gradskim građevinskim zemljištem. Predsednik ili član u više komisija za javne nabavke, kao i član više upravnih i nadzornih odbora, pružila stručnu pomoć većem broju stranih kompanija prilikom osnivanja i rada u R. Srbiji. Sve vreme rada, kako u firmi „Šomot“ a.d. Aranđelovac, tako i u JP za planiranje i izgradnju opštine Aranđelovac intenzivno se bavila radom sa strankama, vezano za pravne oblasti pomenutih preduzeća. Član je Udruženja pravnika u privredi, kao i osnivač i član Udruženja za mirno rešavanje sporova medicinskih profesionalaca i pacijenata – UMIP. Advokat Slavica Janjić pruža usluge u gotovo svim oblastima prava.