U slučaju činjenja krivičnog dela pokreće se krivični postupak, a lice protiv koga je pokrenut krivični postupak stiče procesni subjektivitet okrivlјenog.

Okrivljeni je ono fizičko lice koje je ovlašćeni javni ili privatni tužilac izveo pred sud, kako bi se  utvrdilo:

  • da li je to lice izvršio krivično delo,
  • da li je lice koje je steklo subjektivitet okrivljenog krivo,
  • da li postoje uslovi da mu bude izrečena krivična sankcija predviđena zakonom u slučaju postojanja krivice.

Za okrivlјenog se vezuje niz prava i dužnosti koje određuju njegov procesni položaj.

Najvažnije pravo koja pripadaju okrivlјenom u krivičnom postupku, definisano Zakonikom o krivičnom postupku, svrstava se u red osnovnih lјudskih prava – pravo na odbranu. Okrivljeni ima pravo na odbranu u krivičnom postupku čak i u slučaju kada je okrivlјeni nesumnjivo kriv, jer se time sprečava nepovolјniji postupak i nepovolјnija odluka od onih koje zakon predviđa (postojanje olakšavajućih i ublažavajućih okolnosti).

Ostala prava okrivljenog:

  • okrivljeni može da se brani sam ili da angažuje branioca,
  • da mu bude nepristrasno suđeno, pravično i u razumnom roku,
  • da mu bude postavljen branilac po službenoj dužnosti na teret budžeta, ako nije u mogućnosti da ga plati sam.

Dužnosti okrivljenog su:

  • da se upusti u krivični postupak,
  • da se odaziva pozivu organa postupka,
  • da organ postupka i sud obavesti o promeni i nameri da promeni adresu prebivališta ili boravišta.

Kako je najvažnije pravo okrivljenog pravo na odbranu,

on može angažovati advokata za odbranu u krivičnom postupku (branilac okrivljenog).

Advokat za odbranu u krivičnom postupku mora imati pismeno punomoćje od strane okrivljenog. Okrivljeni može da ima vise branilaca.

Advokat za odbranu u krivičnom postupku odnosno branilac okrivljenog razmatra spise i razgleda predmete koji služe kao dokaz protiv okrivljenog, pismeno i usmeno komunicira sa okrivljenim kada je on pritvoren (advokat za odbranu u krivičnom postupku ima pravo da posećuje okrivljenog u pritvoru i razgovara sa okrivljenim bez prisustva drugih lica), kao i na poverljiv razgovor sa osumnjičenim koji je lišen slobode i pre nego što je saslušan. Advokat za odbranu u krivičnom postupku prisustvuje saslušanju okrivljenog čak i u slučajevima kao što su odbrana i bezbednost zemlje (ustavno pravo za koje nije predviđena nikakva mogućnost ograničenja). Advokat za odbranu u krivičnom postupku ima pravo da prisustvuje uviđaju, saslušanju saokrivljenog, ispitivanju veštaka, pretresanju stana.

U toku postupka odbrane okrivljenog, advokat za odbranu u krivičnom postupku odnosno branilac, prikuplja dokaze za odbranu okrivljenog i predlaže javnom tužiocu i sudu izvođenje prikupljenih dokaza. Kako je osnova Zakonika takva da postoji pretpostavka da se optuženi ima smatrati nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnažnom sudskom odlukom, dokazivanje nevinosti je pravovaljano moguće angažovanjem advokata za odbranu u krivičnom postupku. Posle završenog dokaznog postupka okrivljeni i advokat za odbranu u krivičnom postupku (branilac) mogu dati završnu reč sa svojom ocenom o izvedenim dokazima. Poslednja reč uvek pripada okrivljenom, odnosno predstavniku okrivljenog pravnog lica. Povreda prava na odbranu, koje je uticalo ili moglo uticati na zakonito i pravilno donošenje odluke, predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka te se na ovu povredu mora ukazati u žalbi, koju podnosi advokat za odbranu u krivičnom postupku.