Ostavinski sud odnosno javni beležnik, utvrđuje ko su naslednici umrlog, koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju naslednicima, legatarima i drugim licima.
Kako bi sve radnje, koje preduzima ostavinski sud, odnosno javni beležnik, u pogledu testamenta bile moguće, neophodno mu je dostaviti izvod iz matične knjige umrlih onog lica čiji testament je predmet raspravljanja zaostavštine. Smrtovnicu dostavlja matičar u roku od 30 dana po izvršenom upisu u matičnu knjigu umrlih. Kada se izvrši prijem smrtovnice u ostavinskim sudu, on donosi rešenje kojim poverava javnom beležniku sastavljanje smrtovnice, te je u roku od 30 dana javni beležnik dostavlja ostavinskom sudu. Smrtovnica, kao polazni dokument za ostavinski sud kod raspravljanja zaostavštine, se sastavlja i u slučaju da je preminulo lice imalo imovinu, ali i kada imovine nije bilo. Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli živeo ili od drugih lica koja mogu pružiti relevantne podatke koji se unose u smrtovnicu. U slučaju nepotpune smrtovnice, ostavinski sud može sam sastaviti smrtovnicu.
Za sticanje prava iz testamenta, neophodno je izvršiti popis i procenu imovine umrlog lica. Popis i procenu imovine umrlog vrši javni beležnik. Javni beležnik popis i procenu može da vrši na osnovu odluke suda ili bez odluke suda, ako to traži naslednik ili legatar. U određenim slučajevima je moguće i da sud po službenoj dužnosti naloži popis i procenu imovine, kao što su: nepoznavanje naslednika ili njihovog mesta boravišta, nesposobnost naslednika da se sami staraju o svojim poslovima usled maloletstva, duševne bolesti ili drugih okolnosti, naslednik zaostavštine je Republika Srbija ili u drugim opravdanim slučajevima.
Popis imovine umrlog, a koja je pomenuta u testamentu, obuhvata celokupnu njegovu imovinu koja je imao u posedu u vreme smrti, imovinu koja mu je pripadala, a koja se nalazi kod drugog lica sa naznačenjem kod koga se nalazi ta imovina i po kom osnovu, kao i imovinu koju je držao umrli, a za koju se tvrdi da nije njegova svojina. U popisu imovine se beleže i sva potraživanja i dugovi umrlog. Popisuje se i pokretna i nepokretna imovina umrlog. Prilikom popisivanja imovine istovremeno se navodi i vrednost pojedinih pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u zaostavštinu. Popis i procena imovine se vrši u prisustvu dva punoletna građanina, a kada je to potrebno i uz sudelovanje veštaka. Zapisnik o izvršenom popisu i proceni imovine umrlog lica javni beležnik je dužan da dostavi ostavinskom sudu, kao i svakom učesniku u postupku popisa i procene.
U određenim okolnostima (potreba za naročitom opreznošću) se primenjuju privremene mere za obezbeđenje zaostavštine. Ove privremene mere donose po službenoj dužnosti sud i javni beležnik kojem je povereno sastavljanje smrtovnice i podrazumevaju da se imovina ili njen deo predaju na čuvanje pouzdanom licu, da se gotov novac, dragocenosti, hartije od vrednosti, štedne knjižice i druge važne isprave predaju na čuvanje sudu ili javnom beležniku na čijem području se nalaze, kao i pečaćenje ostaviočevog stana, pojedinih prostorija u stanu ili drugih prostorija koje pripadaju ostaviocu. Sud koji je odredio privremenu meru za obezbeđenje zaostavštine o tome obaveštava ostavinski sud.
Kad sud utvrdi kojim licima pripada pravo na nasleđe,
oglasiće ta lica za naslednike rešenjem o nasleđivanju.
Sud može i da prekine raspravljanje zaostavštine i uputi stranke da pokrenu parnicu ili postupak pred organom uprave, ako se utvrdi da među strankama postoje sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, kao što su: pravo na nasleđe, punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos naslednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasleđuje, činjenice od kojih zavisi osnovanost zahteva nadživelog supružnika i potomaka ostaviočevih koji su živeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva, koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba, činjenice od kojih zavisi veličina naslednog dela, činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih naslednika ili osnovanost razloga za nedostojnost ili činjenica o tome da li se neko lice odreklo od nasleđa.