Prema Krivičnom zakoniku krivične sankcije se definišu kao: kazne, mere upozorenja, mere bezbednosti i vaspitne mere. Svrha postojanja, propisivanja i primene krivičnih sankcija je suzbijanje dela kojima se povređuju ili ugrožavaju vrednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.
U krivične sankcije se ubrajaju i kazne zatvora. Kazne zatvora mogu biti zamenjene određenim merama, shodno zakonu, koje se nazivaju alternativne krivične sankcije.
Alternativne krivične sankcije su one zakonske sankcije koje podrazumevaju primenu represivnih mera
kao zamenu kazni zatvora, a cilj im je da suzbiju kriminalitet.
Alternativna krivična sankcija se primenjuje prema učiniocu krivičnog dela koje je u zakonu predviđeno kao krivično delo, sudskom odlukom, a prilikom čijeg izvršenja je neophodno vršenje nadzora od strane za to nadležnog organa.
Alternativne krivične sankcije se mogu posmatrati u užem i širem smislu:
• u užem smislu to su one sankcije koje su alternativa kazni lišenja slobode, i kod kojih takođe postoji kazna lišenja slobode (kazna rada u javnom interesu, uslovna osuda sa i bez nadzora i novčana kazna),
• u širem smislu to su sve krivične sankcije osim kazne, kao i krivičnopravni instituti kojima se bez izricanja kazne rešava određena krivična stvar (oslobođenje od kazne odlukom suda čime se ne samo rešava konkretna krivična stvar već i takva sankcija u određenoj meri pogađa učinioca krivičnog dela, te je nekažnjavanje učinioca krivičnog dela alternativa njegovom kažnjavanju).
Alternativne krivične sankcije se najčešće primenjuju kod onih krivičnih dela gde se, s obzirom na krivično delo, okolnosti pod kojima je izvršeno i ličnost učinioca, svrha kažnjavanja može postići i bez izricanja kazne zatvora i time izbeći sve moguće negativnosti koje kazna zatvora sa sobom povlači.
Obeležja alternativnih krivičnih sankcija:
a. represivne su mere (ne teže samo prevenciji, jer dovode do oduzimanja ili ograničavanja prava i dobara učinioca krivičnog dela),
b. predviđene su zakonom (kao zamena kazni zatvora u situacijama kada sud oceni da se svrha izricanja krivičnih sankcija i svrha kažnjavanja može ostvariti i nekom od predviđenih vanzakonskih načina ograničavanja ili oduzimanja određenih prava osuđenog lica),
c. suzbijaju kriminalitet (kao i svih krivičnih sankcija cilj im je suzbijanje kriminaliteta),
d. mogu da se primene prema učiniocu protivpravnog dela, koje je zakonski definisano kao krivično delo (objektivni elementi za postojanje krivičnog dela ispunjeni i podobne su i prema licima koja su u stanju neuračunljivosti izvršila krivične radnje tj. krivično delo),
e. izriču se u toku krivičnog postupka (sud ih izriče nakon okončanog krivičnog postupka),
f. nadzirano je njihovo sprovođenje od strane nadležnog organa (praćenje njihovog izvršenja od strane nadležnih tela i ustanova u okviru državnog aparata ili poverene i nevladinom sektoru i neprofitnim organizacijama).
Alternativne krivične sankcije, koje se primenjuju u domaćem zakonodavstvu odnosno praksi obuhvataju:
1. „kućni zatvor“, kao kazna zatvora u mestu stanovanja osuđenog lica,
2. rad u javnom interesu, kao društveno koristan rad, rad kojim se ne vređa ljudsko dostojanstvo i rad koji se ne vrši u cilju sticanja dobiti,
3. oduzimanje vozačke dozvole, kada je učinilac krivičnog dela koristio motorno vozilo u vezi sa izvršenjem ili njegovim pripremanjem,
4. poravnanje učinioca i oštećenog, u slučaju kada sud može osloboditi od kazne učinioca krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna ako je na osnovu postignutog sporazuma sa oštećenim ispunio sve obaveze iz tog sporazuma,
5. uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom, koja je kombinacija upozorenja i provere ponašanja osuđenika na slobodi sa merama nadzora i određivanja ispunjenja zakonom određenih obaveza.
Alternativne krivične sankcije, kao zakonske sankcije propisane sa ciljem suzbija kriminaliteta imaju i svoje prednosti i pozitivne aspekte primene: smanjenje zatvorske populacije (kod kratkotrajnih kazni zatvora do jedne godine), smanjenje troškova (njihovo izvršenje znatno jeftinije nego izvršenje kazne zatvora), veća mogućnost individualizacije sankcije i njeno bolje prilagođavanje učiniocu krivičnog dela i okolnostima pod kojima je delo izvršeno (u poređenju sa kaznom zatvora), humaniji, manje represivan odnos prema osuđenom licu, šire učešće društvene zajednice prilikom njihove realizacije (u izvršenju alternativnih sankcija aktivno učestvuje ne samo osuđeni i nadležna služba, već i dobrotvornih udruženja i volonteri, NVO).