Tužba, kao zahtev koji se podnosi sudu u cilju rešavanja građanskopravnog spora, je inicijalna parnična radnja tužioca kojom se pokreće parnični postupak. Tužbe mogu da podnesu fizička lica, ali i pravna lica.
Privredno pravo je sistematizovan skup pravnih normi o pravnom položaju privrednih subjekata i njihovom pravnom poslovanju na tržištu. Privredno pravo uređuje: pravni položaj privrednih subjekata, odnos privrednih subjekata prema državi, uzajamne pravne poslove privrednih subjekata u vezi sa prometom robe i novca. Zakon kojim se u najvećoj meri reguliše pitanje pravnog položaja privrednih subjekata, a time i privredno pravo u Srbiji je Zakon o privrednim društvima.
Zakon, kojim je regulisano i uređeno podnošenje tužbe fizičkog ili pravnog lica je Zakon o parničnom postupku. Ukoliko se podnosi tužba radi zaštite interesa pravnog lica, zakon koji bliže određuje takvu vrstu tužbe je Zakon o privrednim društvima.
Kada se govori o posebnim dužnostima prema društvu reč je o derivativnoj tužbi.
Derivativna tužba (derivative suit, action suite) je ona vrsta tužbe
koju je ovlašćeno lice ili lica pokrenulo u ime privrednog subjekta protiv trećeg lica.
Iz same definicije derivativne tužbe uočava se razlika između individualne tužbe i derivativne tužbe. Individualna tužba se podnosi u svoje ime i za svoj račun, dok se derivativna tužba podnosi u svoje ime, ali za račun društva. Tužba, koju pokrene fizičko lice, ima za cilj da štiti interes samog podnosioca, dok se derivativnom tužbom štiti interes društva, a spor se vodi u ime podnosioca tužbe, a za račun privrednog društva.
Prema Zakonu o privrednim društvima definisano je ko i kada može da podnese tužbu u svoje ime a za račun društva tj. derivativnu tužbu. Jedan ili više članova društva mogu podneti derivativnu tužbu ako u trenutku podnošenja tužbe:
1) poseduju udele ili akcije koji predstavljaju najmanje 5% osnovnog kapitala društva, nezavisno od toga da li je osnov za podnošenje derivativne tužbe nastao pre ili nakon sticanja svojstva člana društva;
2) ako su pre podnošenja derivativne tužbe pisanim putem zahtevali od društva da podnese tužbu po tom osnovu, a taj zahtev je odbijen, odnosno po tom zahtevu nije postupljeno u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva.
Derivativnu tužbu, prema zakonu, mogu da podnesu:
– komanditor (i) kod komanditnih društava,
– članovi kod društva sa ograničenom odgovornošću,
– akcionar (i) kod akcionarskog društva.
Shodno zakonu, i član društva koji je stekao udeo ili akcije u društvu od onog lica koje je podnelo derivativnu tužbu takođe može, uz saglasnost tog lica, stupiti na njegovo mesto u sporu po derivativnoj tužbi sve do njegovog pravnosnažnog okončanja, kao i u postupku po vanrednom pravnom leku. Članovi društva, koji su stupili u parnicu po osnovu derivativne tužbe, mogu od suda pred kojim se vodi postupak zahtevati da im dozvoli da stupi u parnicu kao umešač na strani tužioca.
Pravne karakteristike derivativne tužbe:
• derivativnu tužbu je ovlašćeno da podnese privredno društvo u cilju naknade štete koja je počinjena od strane lica koja imaju dužnosti prema privrednom društvu,
• u slučaju da ovlašćeno lice ne podnese derivativnu tužbu, dozvoljeno je da se kao supsidijarni tužioci pojave komanditor, član, odnosno akcionar društva,
• lica, koja su ovlašćena da podnesu derivativnu tužbu, podnose je u svoje ime, a za račun društva koja zastupaju,
• derivativna tužba, kao tužba koja se podnosi za račun društva u pravnom smislu znači da „manjinski akcionar(i)/članovi, zapravo, probijaju pravni subjektivitet društva, jer se unutar društva, tj. njegovih organa, nije formirala volja za pokretanje sudskog postupka“.
Parnični spor, koji se vodi za račun privrednog društva po osnovu derivativne tužbe, može da se podnese naknadu pričinjene štete od strane trećeg lica. Tako ostvarena naknada pripada privrednom društvu. Ovlašćeno lice, podnosilac derivativne tužbe, nakon okončanog spora, ako uspe u sporu ima pravo samo na naknadu parničkih troškova.