Zakonsko izdržavanje ili alimentacija je određeni novčani iznos koji plaća dužnik izdržavanja (jedan od roditelja) u korist poverioca izdržavanja (drugog roditelja kome je povereno dete radi samostalnog vršenja roditeljskog prava) radi zadovoljenja njegovih potreba (egzistencijalnih potreba deteta) u skladu sa Porodičnim zakonom.
Alimentacija se određuje sudskom presudom povodom tužbe za razvod braka, ili tužbe za vršenje roditeljskog prava. Shodno zakonu, zakonsko izdržavanje deteta, može biti određeno:
– u fiksnom mesečnom novčanom iznosu,
– u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja (visina izdržavanja ne može biti manja od 15%, niti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje).
Za zakonsko izdržavanje deteta odnosno alimentaciju, kao pravni institut, je karakteristično sledeće:
– alimentacija je uređena imperativnim normama i nije dopušteno odricanje od prava na izdržavanje,
– pravo na zakonsko izdržavanje ne zastareva, ali potraživanje izdržavanja zastareva za tri godine od dospelosti svakog pojedinog davanja,
– pravo na izdržavanje prestaje punoletstvom deteta ukoliko je sposobno za rad, odnosno kada navrši 26 godina ukoliko je na redovnom školovanju,
– visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja,
– obaveza davanja izdržavanja postoji i u slučaju lišenja roditeljskog prava,
– odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog dejstva,
– visina zakonskog izdržavanja deteta se određuje prema potrebama poverioca (deteta) i mogućnostima dužnika,
– sudska odluka o zakonskom izdržavanju deteta se može menjati usled promene životnih okolnosti izdržavanog lica (visina alimentacije se može umanjiti ili povećati i može se menjati način isplate ili se zakonsko izdržavanje može ukinuti),
– ukoliko punoletno dete stekne dovoljno sredstava za izdržavanje, poverilac izdržavanja više neće biti u obavezi da plaća alimentaciju,
– obaveza plaćanja alimentacije prestaje kada roditelj punoletnog deteta izgubi mogućnost za davanje alimentacije,
– neplaćanje zakonskog uzdržavanja se smatra krivičnim delom,
– u slučaju neplaćanja zakonskog izdržavanja dužnika izdržavanja, primenjuju se zakonom predviđene mere u skladu sa Zakona o izvršnom postupku ili Krivičnom zakoniku.
Zakonsko izdržavanje deteta (alimentacija) se plaća u određenom mesečnom novčanom iznosu određenog dana u mesecu na račun roditelja kojem je dete povereno.
Ukoliko dužnik izdržavanja ne plati alimentaciju dobrovoljno, roditelj koji je poverilac izdržavanja, u ime deteta, može preduzeti dve osnovne mere prema roditelju dužniku izdržavanja:
1. pokretanje postupka prinudnog izvršenja obaveze plaćanja zakonskog izdržavanja odnosno alimentacije,
2. podnošenje krivične prijave nadležnom javnom tužilaštvu.
Pokretanje postupka prinudnog izvršenja obaveze plaćanja zakonskog izdržavanja odnosno alimentacije se vrši u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku. Roditelj kao zakonski zastupnik, kome je povereno dete, pokreće pred sudom postupak prinudnog izvršenja na ime neplaćene alimentacije. Odlukom suda (sudsko rešenje) se dostavlja javnom izvršitelju, koji preduzima sve neophodne radnje u cilju naplate potraživanja. Izvršenje prinudne naplate alimentacije se može sprovesti na celokupnoj imovini drugog roditelja. Rizici, koji su u praksi često prisutni kod ovog načina izvršenja naplate zakonskog izdržavanja (alimentacije) su: nedovoljno sredstava na računu poverioca izdržavanja, poverilac izdržavanja je postao nezaposleno lice koje nema mesečna primanja, poverilac izdržavanja nema imovinu u svom ličnom vlasništvu, poverilac izdržavanja je zasnovao novu porodičnu zajednicu prema kojoj ima obavezu izdržavanja.
Advokat za porodično pravo pruža usluge u skladu sa Porodičnim zakonom i Zakonom o izvršnom postupku i svim odredbama kojima se reguliše pitanje naplate alimentacije prinudnim putem. Angažovani advokat za porodično pravo zastupa stranke u sudom postupku prinudnog izvršenja na ime neplaćene alimentacije.
Podnošenje krivične prijave nadležnom javnom tužilaštvu se vrši u skladu za Krivičnim zakonikom. Izbegavanje plaćanja alimentacije je krivičnopravno sankcionisano, te je neplaćanje alimentacije utvrđene izvršnom sudskom odlukom predviđeno kao krivično delo. Ukoliko poverilac izdržavanja izbegava plaćanje alimentacije, roditelj kojem je dete povereno radi samostalnog vršenja roditeljskog prava, podnosi krivičnu prijavu nadležnom javnom tužilaštvu u ime svog maloletnog deteta. Nakon podnošenja krivične prijave, javni tužilac pokušava da izmirenje obaveza zakonskog izdržavanja obezbedi putem instituta odlaganja krivičnog gonjenja, dajući mogućnost dužniku izdržavanja plaćanja alimentacije u više iznosa (na rate). Potom sudija izriče uslovne osude uz obećanje okrivljenog (dužnika izdržavanja) da će sigurno uplatiti dugovani iznos. Ukoliko ni javni tužilac ni sud ne obezbede pomenutim merama naplatu alimentacije, dužniku zakonskog izdržavanja se izriče krivična presuda kazne zatvora. Rizici, koji su vezani za ovaj vid izvršenja naplate zakonskog izdržavanja odnosno alimentacije, su: dužnik izdržavanja je menjao prebivalište o čemu ne obaveštava sud, ne odaziva se sudskim pozivima ili se krije od nadležnih organa, u slučaju zatvorske kazne privremeno se obustavlja alimentacija dok traje izdržavanje zatvorske kazne.
Advokat za krivično pravo pruža sve prave usluge iz domena krivičnog prava, među kojima je i podnošenje krivične prijave nadležnom javnom tužilaštvu kod izbegavanje plaćanja alimentacije. Advokat za krivično pravo zastupa stranke u krivičnom postupku, a posebno mesto u pružanju pravnih usluga advokata za krivično pravo zauzima pitanje zastupanja interesa deteta u samom krivičnom postupku.