U građanskim sudskim postupcima se razlikuju parnični i vanparnični postupci. Vanparnični postupak je sudski postupak u kome se rešavaju građanske odnosno nesporne stvari – činjenice nisu sporne već sud primenjuje materijalno pravo na nesporno činjenično stanje.
Za razliku od vanparničnog postupka, u parničnom se rešavaju stvari koje se dokazuju.
Parnični postupak je pravni postupak pred sudom kojim se rešavaju sporne stvari iz ličnih i porodičnih odnosa, iz radnih odnosa, iz trgovačkih, imovinskopravnih i drugih građansko pravnih odnosa fizičkih i pravnih lica. Parnični postupak je složen i formalizovan postupak, koji se vodi prema pravilima Zakona o parničnom postupku. Parnični postupak osigurava jednaku primenu prava za sve strane u sporu.
Parnični postupak je u Zakonu o parničnom postupku određen kao postupak kojim se “uređuju pravila postupka za pružanje sudske pravne zaštite po kojima se postupa i odlučuje u parnicama za rešavanje sporova nastalih povodom povrede prava ličnosti i sporova iz porodičnih, radnih, privrednih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, osim sporova za koje je posebnim zakonom propisana druga vrsta postupka.“ Zakonodavac je uredio parnični postupak tako da sve stranke u sporu imaju pravo na zakonitu, jednaku i pravičnu zaštitu svojih prava.
Parnični postupak se razlikuje zavisno od predmeta spora. Razlikuju se dve vrste parničnog postupka, i to: opšti parnični postupak, posebni parnični postupak i parnični postupci regulisani Porodičnim zakonom. Parnični postupak može biti pokrenut povodom radnih odnosa, kolektivnog ugovora, smetanja državine, izdavanja platnog naloga, sporova male vrednosti, privrednih sporova, bračnih sporova, sporova o materinstvu i očinstvu, poništenju usvojenja, zaštite prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava, izdržavanja i zaštitu od nasilja u porodici.
Kako je parnični postupak formalan postupak, neophodno je poštovati zakonske odredbe za sve faze parničnog postupka: tužba, odgovor na tužbu, pripremno ročište, glavno ročište, donošenje presude, pravni lekovi. Stranke u parničnom postupku preduzimaju parnične radnje u pisanom obliku izvan ročišta, a usmeno na samom ročištu, ako nije drugačije propisano.
Parnični postupak otpočinje podnošenjem tužbe, kojom jedna strana (tužilac) podnosi tužbu (tuži) sudu drugu stranu (tuženog). Tužba može biti: kondemnatorna tužba (tužba za osudu na činidbu), deklarativna tužba (tužba za utvrđenje) i konstitutivna tužba (preobražajna). Uz tužbu se dostavljaju i isprave i drugi dokazi koji činjenično i pravno potkrepljuju tužbene navode. Nakon podnošenja tužbe, tuženi ima pravo da odgovori na tužbu u određenom roku, iznese svoje argumente i eventualno podnese protivtužbu. Sledi priprema za glavnu raspravu (pripremno ročište), tokom koje se vrši razmatranje procesnih pitanja i priprema slučaj za glavno ročište. Na glavnom ročištu (glavna rasprava) se iznose dokazi povodom tužbe, saslušavaju svedoci i izlažu argumenti strana u sporu. Sledi faza presuđenja odnosno donošenja presude od strane suda, nakon razmatranja svih iznetih dokaza i argumenata. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja, u skladu sa prethodno određenim vremenskim okvirom za preduzimanje parničnih radnji i sa što manje troškova. Presudom se rešava spor. Postoje nekoliko vrsta presuda: presuda, delimična presuda, međupresuda, presuda na osnovu priznanja, presuda na osnovu odricanja, presuda zbog propuštanja, presuda zbog izostanka, dopunska presuda. Presude se mogu podeliti prema različitim kriterijuma: vrsti zaštite koju pružaju (osuđujuća, utvrđujuća, preobražajna), značaju za okončanje spora (konačna presuda, dopunska presuda, delimična presuda i međupresuda), prema izraženoj volji tuženog (presuda na osnovu priznanja, na osnovu odricanja, presuda zbog propuštanja i zbog izostanka. Poslednja faza parničnog postupka je postupak po pravnim lekovima (redovnim i vanrednim), koja postoji ukoliko neka od strana nije zadovoljna presudom, te može podneti žalbu višem sudu.
Kako je parnični postupak složen pravni postupak, poželjno je angažovati advokata za parnični postupak. Advokat za parnični postupak pruža pravnu pomoć strankama u postupku, zastupa ih, sastavlja tužbe, protivtužbe, opomene, odgovore na tužbu, žalbe, vansudska poravnanja, podneske i daje usmene i pismene pravne savete u vezi sa parničnim postupkom.