Skip to main content

Tužba se može posmatrati dvojako: u materijalnom i formalnom smislu. U materijalnom smislu tužba je inicijalna procesna radnja tužioca za ostvarivanje prava na pravnu zaštitu, dok je u formalnom smislu zahtev, podnesak koji sadrži tužbeni parničnu radnju. Tužba se, iz ugla cilja koji ima posmatra kao ofanzivna, dok se gledano iz ugla ostvarivanja pravne zaštite određuje kao dispozitivna.

Tužba je regulisana i uređena Zakonom o parničnom postupku kao zahtev koji se podnosi nadležnom sudu u cilju pružanje sudske pravne zaštite po kom se postupa i odlučuje u parnicama za rešavanje sporova nastalih povodom povrede

prava ličnosti i sporova iz porodičnih, radnih, privrednih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, osim sporova za koje je posebnim zakonom propisana druga vrsta postupka.

Tužbom se pokreće prvostepeni parnični postupak. Lice koje podnosi tužbu je tužilac, koji može biti fizičko ili pravno lice. Lice koje je povredilo neko pravo tužioca definisano građanskopravnim odnosima je tuženi (fizičko ili pravno lice).

Tužba (tužbeni zahtev, tužbeni podnesak, pismen ili radnja), je strogo formalni zahtev, koji po svojoj sadržini mora biti u skladu sa odredbama zakona. Tužbeni pismen može da sadrži i druge parnične i materijalnopravne radnje tužioca, kao što su predlozi i zahtevi (predlog za obezbeđenje dokaza ili zahtev za izdavanje privremene mere obezbeđenja, za obezbeđenje parničnih troškova, dosudu troškova postupka). Tužbeni pismen može da obuhvati i izjavu umešača o mešanju u parnicu, kao i javnog pravobranioca i javnog tužioca.

Prema Zakon o parničnom postupku, obavezni elementi tužbe su:
1. naziv suda kojem se tužilac obraća svojim tužbenim zahtevom (u skladu sa mesnom nadležnošću suda),
2. imena stranke obuhvaćene tužbom sa svim neophodnim podacima za njenu identifikaciju,
3. predmet spora,
4. vrednost predmeta spora, ukoliko je to neophodno za ocenu nadležnosti i/ili ulaganje revizije,
5. činjenični osnov zahteva, kao činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev,
6. pravni osnov zahteva ukoliko je to potrebno za identifikaciju,
7. dokazi za proveru istinitosti navedenih činjenica,
8. tužbeni zahtev odnosno zahtev za presudu u pogledu glavne stvari (osuda, utvrđenje ili preinačenje) i u pogledu sporednih zahteva (kamata, ugovorna kazna, ugovoreni penali).

Ukoliko je tužilac sa boravištem, prebivalištem ili sedištem u inostranstvu, neophodno je da tužba u tom slučaju sadrži i imenovanog punomoćnika za primanje pismena (u suprotnom će tužba biti odbačena).

Ono što je zakonom definisano je da sud, na osnovu podnete tužbe:
– određuje u granicama zahteva koji su postavljeni u postupku,
– odlučuje po svom uverenju, na osnovu savesne i brižljive ocene svakog dokaza zasebno, svih dokaza kao celine i na osnovu rezultata celokupnog postupka, koje će činjenice da uzme kao dokazane,
– odlučuje o tužbenom zahtevu po pravilu na osnovu usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja, ako ovim zakonom nije drugačije propisano,
– da postupak sprovede bez odugovlačenja, u skladu sa prethodno određenim vremenskim okvirom za preduzimanje parničnih radnji.

Podizanjem tužbe i njenim dostavljanjem tuženom nastaju procesnopravna i materijalnopravna dejstva. Tužba može biti povučena, preinačena, dopunjena ili ispravljena.

U okviru podnošenja tužbe se navodi i tužbeni zahtev. Tužbeni zahtev je tvrdnja tužioca da ima pravo na izricanje pravne posledice određene sadržine odnosno zahtev za presudu, kao prava na svoju konkretnu pravnu zaštitu. Prema našim zakonskim normama ukoliko je tužbeni zahtev naveden, sud njime nije vezan. Sud je vezan tužbenim zahtevom u smislu da ne sme postupkom obuhvatiti nikog ko u tužbi nije označen kao parničar, niti može suditi mimo ili preko postavljenog zahteva.

Tužbeni podnesak sadrži deo pod nazivom tužbeni predlog. Tužbeni predlog je deo tužbe u kom tužilac formuliše izreku presude kako bi ona po njemu trebala da glasi odnosno to je deo tužbenog postupka iz kog se, prema navodima tužioca, tačno vidi sadržina i obim pravne posledice za tuženog.

Klasifikacija tužbi se vrši na osnovu sadržine tužbe odnosno prema vrsti zaštite koju tužilac zahteva i pravnih posledica na koju su usmerene. Tako posmatrano tužbe se dele na:
1. tužbe za osudu na činidbu ili kondemnatornu tužba,
2. tužbu za utvrđivanje ili deklarativnu tužba,
3. tužbu za pravnu promenu ili konstitutivnu tužbu.

Tužbe mogu biti i nasledne (ostvaruje se pravo na osnovu nasleđa), tražbena (ostvaruje se potraživanje iz obligacionih i kvaziobligacionih odnosa), stvarne (ostvaruje se stvarno pravo).