Pravo preče kupovine se definiše kao način sticanja prava svojine ne nepokretnosti. Pravo preče kupovine se razlikuje od sticanja prava svojine održajem. Održaj je način originarnog sticanja subjektivnih stvarnih prava na osnovu državine određenog kvaliteta i protekom određenog roka.
Svaki vlasnik prilikom prodaje svoje nepokretnosti ima zakonsku obavezu da predmet prodaje
prvo ponudi licima koja su nosioci prava preče kupovine.
Ukoliko se ova zakonska obaveze ne ispoštuje, moguć je poništaj ugovora o prodaji.
Poštujući zakonsku obavezu prava preče kupovine, suvlasnici imaju obavezu da prilikom prodaje svog dela nepokretnosti prvo istu ponude drugim suvlasnicima i to tako da ako ima više suvlasnika pravo preče kupovine ima suvlasnik sa najvećim suvlasničkim delom ili ako suvlasnici imaju iste delove u svom vlasništvu, vlasnik samoinicijativno odlučuje kome će svoj deo ponuditi.
Pravo preče kupovine je prisutno i kod prodaje poljoprivrednog zemljišta. U ovom slučaju se prvo poljoprivredno zemljište nudi suvlasniku, a potom susednom vlasniku. Onaj susedni vlasnik poljoprivrednog zemljišta koji ima najveći deo ima pravo preče kupovine. Ako ih ima više, pravo prethodne ponude ima susedni vlasnik sa kojim se parcela graniči i to tako da ima najveći deo vlasništva.
Pravu preče kupovine prethodi ponuda.
Ponuda mora da bude u pisanom obliku sa svim relevantnim podacima o predmetu prodaje, kao što su važni podaci o nepokretnosti, cena, uslovi prodaje. Ponuda se šalje isključivo kao preporučeno pismo na adresu poznatu iz javnih knjiga kako bi bila pravno ispravna i prihvaćena.
Lice koje ima pravo preče kupovine je dužno da se u roku od 15 dana izjasni na poslatu ponudu. Ukoliko izostane odgovor, smatra se da je odustao. Ono što je važno je to da se nepokretnost nudi trećem licu po preteku roka od 15 dana i to samo pod uslovima koji su identični uslovima koji su ponuđeni licu imaocu prava preče kupovine. U suprotnom, on može tužbom zahtevati poništaj ugovora o prodaji nepokretnosti samo ako je i imao nameru da ponuđenu mu nepokretnost i kupi. Ukoliko izostane prodaja po bilo kom osnovu, vlasnik nepokretnosti može vršiti prodaju nakon godinu dana poštujući proceduru prava preče kupovine kao i kod prethodne prodaje. Rok za podnošenje tužbe je jedna godina od dana saznanja za prenos državine, a najkasnije u roku od dve godine od dana predaje nepokretnosti kupcu u državinu.
Lice kome je povređeno ili uskraćeno pravo preče kupovine ima zakonsko pravo podnošenja tužbe kako bi mu to pravo bilo vraćeno sudskim putem. Tužba lica koje ima pravo preče kupovine, ako mu je ono povređeno po bilo kom osnovu, je 30 dana od dana saznanja za prodaju nepokretnosti, a najkasnije u roku od dve godine od dana zaključenja ugovora o prodaji. Rok od 30 dana se računa od dana zaključenja ugovora o kupoprodaji nepokretnosti kojim je povređeno pravo preče kupovine. Tužba se podnosi nadležnom sudu. Sud može naložiti tužiocu da prilikom podnošenjem tužbe, položi sudu novac u visini tržišne vrednosti nepokretnosti na dan podnošenja tužbe. Nedostatak ove obaveze tužioca se ogleda u činjenici da sudski postupak može da se oduži, ishod je neizvestan, a za to vreme su novčana sredstva koja je položio „zamrznuta“ i opada im vrednost tokom vremena, jer ne mogu da se povuku niti koriste dok postupak ne bude okončan.