Obaveza izdržavanja deteta pripada roditeljima zajedničke dece (deteta).
Zakon određuje da su oba roditelja obavezna da izdržavaju decu, bilo da su roditelji u braku ili ne. Deca imaju pravo da žive onako kako žive i njihovi roditelji, odnosno deci se moraju od strane roditelja obezbediti najmanje onakvi uslovi za život kakvim žive i oni koji su u braku ili pod životnim uslovima roditelj(a) nakon braka. Pravo na izdržavanje imaju sva deca, bilo da žive sa oba roditelja ili su to deca koja žive samo s jednim roditeljem. U situaciji kada su roditelji razvedeni, propisane su posebne odredbe Porodičnog zakona kojima se reguliše način izdržavanja dece.
Pravo na izdržavanje imaju sva maloletna deca i punoletna u određenim okolnostima. Izričitost zakona nalaže da se deca izdržavaju od strane roditelja u tačno određenim situacijama, bilo da su roditelji u bračnoj zajednici ili ne. Čak i kada je odlukom suda jedan od roditelja potpuno lišen roditeljskih prava, ostaje obaveza izdržavanja deteta.
Roditelji su dužni da izdržavaju svoju:
– maloletnu decu,
– maloletno ili punoletno dete nesposobno za rad,
– punoletno dete koje nastavi redovno školovanje do 26. godine života srazmerno mogućnostima roditelja,
– punoletno dete ima pravo na izdržavanje od krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji srazmerno njihovim mogućnostima ukoliko roditelji nisu živi ili ako nemaju dovoljno sredstava za samostalno izdržavanje.
Nakon razvoda braka, zajedničko dete živi sa jednim od bivših supružnika. Bivši supružnik sa kojim dete ne ostvaruje zajednički život ima roditeljsku obavezu izdržavanja deteta po prestanku braka. Tokom postupka razvoda, supružnici sporazumom mogu da se dogovore oko iznosa sredstava koje će bivši supružnik (sa kojim zajedničko dete ne živi više zajedno) davati na ime izdržavanja I time ispunjavati svoju zakonsku obavezu. U slučaju da se roditelji ne dogovore, sud odlučuje o visini novčanih sredstava na ime izdržavanja deteta.
Roditelj kome je povereno dete na staranje (bivši supružnik sa kojim dete ostaje u zajednici) može po svom izboru zahtevati da visina izdržavanja bude određena u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentualno od redovnih mesečnih novčanih primanja (zarada, naknada zarade, penzija, autorski honorar itd.), dužnika izdržavanja tj. roditelja sa kojim dete više ne živi. Procentualni iznos od redovnih primanja dužnika izdržavanja ne može biti manji od 15%, niti veći od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. U slučaju da je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda deteta kakav uživa roditelj koji je dužnik izdržavanja.
Roditelj sa kojim zajedničko dete više ne živi tj. bivši supružnik koji je dužnik izdržavanja može:
– da prestane da plaća alimentaciju,
– uopšte ne plaća alimentaciju,
– pokuša da umanji iznos alimentacije,
– traži ukidanje alimentacije zbog sopstvenih teških životnih uslova.
Ma koji od navedenih razloga izostanka plaćanja alimentacije ili umanjenja bio, podnosi se tužba protiv dužnika izdržavanja. Advokat za razvod braka, odnosno advokat za porodično pravo u tom slučaju zastupa oštećenu stranu pred sudom.
Krivični zakonik predviđa kao krivično delo nedavanje izdržavanja.