Prava deteta prvenstveno su zajemčena Ustavom republike Srbije. Kada se radi o pravima deteta u porodičnim sporovima, ona su određena Porodičnim zakonom.
Ustavom je propisano da deca:
– uživaju ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti,
– da su zaštićena od psihičkog, fizičkog, ekonomskog i svakog drugog iskorišćavanja ili zloupotrebljavanja,
– imaju pravo na izdržavanje od strane roditelja tj. pravo i dužnost roditelja je da izdržavaju decu, vaspitavaju i obrazuju ih,
– ako je to u najboljem interesu deteta, u skladu sa zakonom, sva ili pojedina prava mogu jednom ili oboma roditeljima biti oduzeta ili ograničena odlukom suda,
– imaju posebnu zaštiti u skladu sa posebnom zaštitom porodice po Ustavu, pa je proklamovano da porodica, majka, samohrani roditelj i dete uživaju posebnu zaštitu, u skladu sa zakonom.
Porodičnim zakonom je propisano da je svako dužan da se rukovodi
najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta.
Najbolji interes deteta je, shodno ovom zakonu, najvažniji princip koji dodatno proizilazi i iz Konvencije o pravima deteta, pa se tim načelom moraju voditi i sud i advokat za porodično pravo.
Najbolji interes deteta predstavlja pravni standard o kome se prvenstveno vodi računa kada se odlučuje o zaštiti prava i interesa deteta. Najbolji interes deteta procenjuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a elementi procene su:
– uzrast i pol deteta,
– njegove želje i osećanja s obzirom na uzrast i zrelost,
– potrebe deteta (vaspitne, u vezi stanovanja, ishrane, odevanja, zdravstvene brige, obrazovanja),
– sposobnost roditelja da zadovolji utvrđene potrebe deteta,
– istražno načelo u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima, koje sud primenjuje radi donošenja odluke koja je u najboljem interesu deteta.
U cilju postupanja suda radi zaštite najboljeg interesa deteta u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima prva dužnost suda je hitnost u postupanju, na čemu se insistira u tužbi koju podnosi advokat za porodično pravo. Ona podrazumeva da se hitnosti reguliše tako što će se postupak sprovesti po pravilu na najviše dva ročišta, da se prvo ročište zakazuje tako da se održi u roku od 15 dana od dana kada su tužba ili predlog primljeni u sud, a drugostepeni sud dužan je da donese odluku u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena žalba.
Advokat za porodično pravo će insistirati da sud utvrđuje činjenice i kada one nisu među strankama sporne, a može i samostalno istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznela – primena istražnog načela u izvođenju dokaza. Ako sud proceni da u sporu za zaštitu prava deteta ili u sporu za vršenje ili lišenje roditeljskog prava dete kao stranka nije zastupano na odgovarajući (za njega najbolji) način, dužan je da detetu postavi privremenog zastupnika.
Zakonski je određeno da je u sporovima i tužbama za vršenje, lišenje ili vraćanje roditeljskog prava nadležno veće sudija, koje je sastavljeno od jednog sudije i dvojice sudija porotnika, dok je u drugom stepenu nadležno veće od trojice sudija.
Na zahtev advokata za porodično pravo, ako sud utvrdi da je u sporu za zaštitu prava deteta stranka dete koje je sposobno da formira svoje mišljenje samostalno, sud je dužan da to dete:
– blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna,
– da dozvoli detetu da neposredno izrazi svoje mišljenje i da mišljenju deteta posveti dužnu pažnju u skladu sa godinama i zrelošću deteta,
– da mišljenje deteta utvrdi na način i na mestu koje je u skladu sa njegovim godinama i zrelošću, osim ako je to očigledno u suprotnosti sa najboljim interesom deteta.
Sud ima pravo da odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava zasniva na nalazu i stručnom mišljenju: organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. Vrsta dokaznih sredstava je izričito određena kada se govori o sudskom postupku. Advokat za porodično pravo će predložiti dokazivanje putem: uviđaja, isprave, iskaza svedoka i parničnih stranaka, kao i na osnovu ekspertskog mišljenja (veštačenja).
Uviđaj se vrši od strane samog suda, ako je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti potrebno neposredno opažanje suda.
Dokazivanje uz pomoć isprava se vrši na osnovu isprava koje je u propisanom obliku izdao nadležni državni i drugi organ u granicama svojih ovlašćenja, isprava koje su u takvom obliku izdale, u vršenju javnih ovlašćenja, druge organizacije ili lica (javne isprave), čime se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
Porodični zakon propisuje dužnost suda da pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju ili lišenju roditeljskog prava zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. Ovi nalazi mogu biti potrebni sudu ako treba daju odgovor na to koji od dva roditelja je podobniji da mu budu poverena deca, razjašnjenje oblika kontrole i manifestacije moći nad članovima porodice (zbog nulte tolerancije suda i zakona na porodično nasilje).
Po pitanju izdržavanja deteta i viđanja deteta od strane roditelja sa kojim ono ne živi, advokat za porodično pravo će insistirati da viđanje deteta ne sme da se uslovljava redovnošću izdržavanja, jer je najbolji interes maloletnog deteta da održava odnose i sa roditeljem sa kojim ne živi, kao što njegov najbolji interes jeste i da ga izdržavaju roditelji, pri čemu ti interesi deteta ne smeju biti uslovljavani jedan drugim.
Porodičnim zakonom propisano je isključenje javnosti u postupku u vezi sa porodičnim odnosima odnosno da su podaci iz sudskih spisa službena tajna, koju su dužni da čuvaju svi učesnici u postupku kojima su ti podaci dostupni.
