Potraživanje fizičkog ili pravnog lica se može ostvariti dobrovoljno ili prinudno, putem izvršnog postupka ako dužnik ne ispunjava dobrovoljno svoje obaveze.

Izvršni postupak ima za predmet postupak izvršenja odnosno prinudnog ostvarivanja potraživanja na osnovu domaće ili strane izvršne ili verodostojne isprave ili postupak obezbeđenja potraživanja, zasnivanih založnim pravom na osnovu sporazuma stranaka i ustanovljenjem prethodnih ili privremenih mera na osnovu odluke suda, kao i delatnost izvršitelja kao lica sa javnim ovlašćenjima.

Izvršni postupak je u domaćem zakonodavstvu regulisan Zakonom o izvršnom postupak i obezbeđenju.

Na izvršni postupak se dodatno primenjuju i odredbe Zakona o parničnom postupku, opšta pravila o izvršenju, posebni postupci izvršenja, postupak obezbeđenja i odredbe o izvršiteljima.

Izvršni postupak se određuje kao pravni postupak, koji omogućava prinudno ostvarivanje potraživanja poverioca prema dužniku, kada dužnik ne izvršava svoje obaveze dobrovoljno.

Izvršni postupak se sprovodi na osnovu izvršne isprave u vidu sudske presude, rešenja, ugovora, menice ili bilo kog drugog dokumenta koji ima snagu izvršne isprave.

Izvršni postupak – subjekti:

  1. „izvršni poverilac“ – lice čije se potraživanje namiruje u izvršnom postupku ili obezbeđuje u postupku obezbeđenja;
  2. „izvršni dužnik“ – lice prema kome se potraživanje namiruje u izvršnom postupku ili obezbeđuje u postupku obezbeđenja.

Izvršni postupak se pokreće podnošenjem predloga za izvršenje nadležnom sudu ili javnom izvršitelju. Za izvršni postupak je karakteristično to da predlog za izvršenje mora imati formalni karakter, mora da sadržati sledeće elemente: izvršnu ispravu (dokument koji potvrđuje i dokazuje pravo potražioca na prinudno ostvarivanje potraživanja), podatke o dužniku, podatke o potražiocu, jasan i nedvosmislen opis potraživanja (iznos duga, obaveze koje sadrži, rokove Za naplatu, sredstva naplate).

Izvršni postupak se može sprovesti tek nakon podnošenja predloga za izvršenje i to kada sud ili javni izvršitelj donose rešenje o izvršenju.

Zbog složenosti i ozbiljnosti izvršnog postupka, neophodno je angažovati advokata sa užom specijalizacijom iz ove oblasti. Stručna pravna pomoć advokata u izvršnom postupku je od ključnog značaja, bilo da je reč o poveriocu (lice koje potražuje dug) ili dužniku (lice protiv koga se sprovodi izvršenje).

Advokat pruža sledeću pravnu pomoć i vrši pravne radnje za poverioca:

  • procenjuje da li su ispunjeni uslovi za pokretanje izvršnog postupka,
  • sastavlja i podnosi predlog za izvršenje,
  • predlaže najefikasnije sredstvo izvršenja (zarada, penzija, račun, nepokretnosti, pokretne stvari),
  • komunicira sa javnim izvršiteljem,
  • reaguje na prigovore dužnika,
  • vodi postupak naplate troškova i kamate,
  • olakšava izvršenje kao brzu i zakonitu naplatu potraživanja uz minimalne troškove i rizike.

Za dužnika advokat pruža sledeću pravnu pomoć i vrši pravne radnje:

  • proveriti zakonitost rešenja o izvršenju,
  • izjaviti prigovor protiv rešenja o izvršenju u zakonskom roku,
  • pokrenuti postupak za odlaganje ili obustavu izvršenja, što je veoma značajno za dužnika, zbog mogućnosti osporavanja visine duga ili troškova,
  • pregovarati o sporazumnom izmirenju obaveza sa poveriocem,
  • zaštititi imovinu koja je zakonom izuzeta od izvršenja,
  • rokovi u izvršnom postupku su kratki i propuštanje može dovesti do blokade računa, zaplene zarade ili prodaje nepokretnosti, te advokat strogo vodi računa o poštovanju zakonskih rokova u najboljem interesu svog klijenta.