Skip to main content

Alimentacija se određuje kao zakonsko izdržavanje u određenom novčanom iznosu koji plaća dužnik izdržavanja (jedan od roditelja) u korist poverioca izdržavanja (drugog roditelja kome je povereno dete radi samostalnog vršenja roditeljskog prava) radi zadovoljenja potreba deteta. Zakonsko izdržavanje deteta (alimentacija) se plaća u određenom mesečnom novčanom iznosu određenog dana u mesecu na račun roditelja kojem je dete povereno.

Alimentacija je bliže uređena Porodičnim zakonom. Alimentacija se određuje sudskom presudom povodom tužbe za razvod braka ili tužbe za vršenje roditeljskog prava. Prema zakonu, alimentacija može biti određena dvojako – u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja (visina izdržavanja ne može biti manja od 15%, niti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje).

Pravnim pitanjima vezanim za alimentacije se bavi advokat za porodično pravo.

Advokat za porodično pravo pruža pravnu pomoć u svim pitanjima vezanim za finansijsku podršku dece nakon razvoda braka. Advokat za porodično pravo radi na zaštiti najboljih interesa dece, obezbeđujući da roditelja ispune svoje zakonsko-finansijske obaveze prema zajedničkoj deci.

Advokat za porodično pravo pruža savetodavne i pravne usluge bivšim supružnicima o njihovim pravima i obavezama u vezi sa alimentacijom u skladu sa zakonskim propisima, konsultujući oko utvrđivanja tačnog iznosa visine alimentacije u zavisnosti od starosti i potreba deteta.

Advokat za porodično pravo pregovara sa drugom stranom u cilju postizanja sporazuma o iznosu i uslovima alimentacije. Priprema i podnošenje sve neophodne pravne dokumentacije (tužbe, odgovore, žalbe, sporazume i sudske naloge) je u delokrugu advokatsko pravnih aktivnosti advokata za porodično pravo. U sudskim postupcima porodičnih sporova advokat za porodično pravo zastupa stranke. Advokat za porodično pravo pruža usluge u skladu sa Porodičnim zakonom i Zakonom o izvršnom postupku i svim odredbama kojima se reguliše pitanje naplate alimentacije prinudnim putem. Angažovani advokat za porodično pravo zastupa stranke u sudom postupku prinudnog izvršenja na ime neplaćene alimentacije.

Primer iz sudske prakse ukazuje na odbijanje kao neosnovane revizije tuženog izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 439/20 od 19.11.2020. godine u sudskom postupku radi izdržavanja maloletnog deteta, kojom je tuženi tražio reviziju obračuna iznosa alimentacije zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Iz obrazloženja:

„Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P2 404/19 od 15.09.2020. godine, stavom prvim izreke, razveden je brak parničnih stranaka zaključen …1994. godine, u … . Stavom drugim izreke, zajednička deca – ćerke parničnih stranaka mal. VV, rođena …2009. godine i mal. GG, rođena …2011. godine, poverene su na samostalno vršenje roditeljskog prava majci AA i određeno je prebivalište dece na adresi prebivališta majke. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi kao otac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletne dece VV i GG plaća mesečno iznos od po 12.000,00 dinara za svako dete ( ukupno 24.000,00 dinara), počev od 15.09.2020. godine, na način bliže opisan u tom delu izreke. Stavom četvrtim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletne dece i tuženog – oca, na način bliže opisan u tom delu izreke. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da doprinosi izdržavanju zajedničke punoletne dece DD i ĐĐ u mesečnom iznosu od po 12.000,00 dinara za svako dete. Stavom šestim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 439/20 od 19.11.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem izreke (odluka o doprinosu oca – tuženog za izdržavanje maloletne dece).

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost drugostepene presude u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 … 55/14) u vezi člana 208. Porodičnog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP-a, s obzirom na to da je činjenično stanje ono koje je utvrđeno u prvostepenoj presudi. Prema članu 407. stav 1. ZPP, revizija se ne može izjaviti zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz tačke 12. navedenog člana, a ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su zaključile brak …1994. godine u kome je rođeno četvoro zajedničke dece DD (rođena 1994. godine), ĐĐ (rođen 1998. godine) maloletna VV (rođena …2009. godine) i maloletna GG (rođena …2011.godine). Zajednica života stranaka je prestala 2019. godine, kada su po dogovoru roditelja sva deca ostala da žive sa tužiljom – majkom u novosagrađenoj kući, a tuženi se iselio i živi u staroj kući (kuće su stečene za vreme trajanja braka). Pored ove dve kuće parnične stranke su tokom trajanja bračne zajednice stekle i tri stana koje izdaju u zakup, a mesečnu zakupninu od 290 evra dele na dva jednaka dela. Tužilja (rođena …1972. godine) završila je višu školu, po zanimanju je profesor … i zaposlena je u OŠ „EE“ gde mesečno ostvaruje zaradu od oko 63.800,00 dinara. Do pojave korona virusa povremenim radom u školi … ostvarivala dodatni mesečni prihod od oko 7.000,00 – 15.000,00 dinara. Režijski troškovi za kuću u kojoj živi sa decom mesečno iznose 90.000,00 dinara. Tuženi (rođen …1970.godine) završio je srednju … školu i vlasnik je privatne firme „ŽŽ“ gde ima prijavljenu zaradu od 31.800,00 dinara. Utvrđeno je da tuženi dobrovoljno doprinosi izdržavanju mal. dece iznosima od po 7.500,00 dinara, mesečno. Tuženi je zdrav i radno sposoban. Mal. VV i mal. GG pohađaju osnovnu školu i treniraju … . Parnične stranke nemaju druge zakonske obaveze izdržavanja. Utvrđeno je da je za podmirenje mesečnih potreba mal. VV i mal. GG dovoljan iznos od po 26.830,00 dinara, uzimajući u obzir uzrast dece, školske i vanškolske aktivnosti, kao i troškove higijene, obuće i odeće. Sud je, osim o potrebama mal. dece i mogućnostima roditelja da stiču zaradu, vodio računa i o minimalnoj sumi izdržavanja u smislu člana 160. stav 4. Porodičnog zakona, koju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, koja je u vreme donošenja prvostepene presude iznosila 26.830,00 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je pobijenom presudom utvrđena visina obaveze tuženog da doprinosi izdržavanju maloletne dece na način kako je to određeno nižestepenim presudama.

Naime prema odredbi člana 68. Porodičnog zakona-PZ („Službeni glasnik RS“, broj 18/05…6/15) pravo je ali i dužnost roditelja da se staraju o deci, dok prema članu 154. stav 1. istog zakona dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja. Visina izdržavanja određuje se prema potrebama deteta, kao poverioca izdržavanja kako to propisuje član 160. stav 2. istog zakona, dok mogućnost roditelja, kao dužnika izdržavanja zavisi od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegovih ličnih potreba, ali i obaveze izdržavanja drugih lica i drugih okolnosti od značaja za izdržavanje (član 160. stav 3. PZ).

Pravilno su nižestepeni sudovi primenili odredbu člana 160. PZ, kojom su propisani način i uslovi pod kojima se određuje iznos izdržavanja – prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja (koje zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja), pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, kao i odredbu člana 162. stav 3. istog zakona koja propisuje da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj – dužnik izdržavanja, a sve u najboljem interesu maloletne dece u skladu sa članom 6. i 266. PZ.

Suprotno navodima revizije pravilno je odmerena visina doprinosa kojim će tuženi – otac učestvovati u izdržavanju mal. VV i mal. GG. S toga su bez uticaja navodi revizije kojima se ukazuje na povredu odredbe člana 162. stav 2. Porodičnog zakona, jer je obaveza izdržavanja utvrđena na iznos koji je viši od 50% njegovih redovnih novčanih primanja, čime je ugrožena njegova egzistencija. Naime, saglasno članu 162. PZ poverilac izdržavanja može po svom izboru zahtevati da visina izdržavanja bude određena u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja. Samo ako je visina izdržavanja određena u procentu njena visina po pravilu ne može biti manja od 15%, niti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. U konkretnom slučaju visina izdržavanja nije određena u procentualnom, već u fiksnom novčanom iznosu, pa se dosuđeni iznos procentualno ne upoređuje sa redovnim mesečnim primanjima tuženog.

Nisu od uticaja na donošenje drugačije odluke navodi revizije tuženog da učestvuje u izdržavanju svoje dece plaćanjem drugih troškova pored alimentacije i da mu plaćanjem alimentacije (u ukupnom iznosu od 24.000,00 dinara za dvoje mal. dece) za sopstvene potrebe ne preostaje dovoljno novca. Naime, pojedinačno dosuđen iznos izdržavanja mal. dece od po 12.000,00 dinara, za svako dete je ispod minimalne sume izdržavanja (160. stav 4.PZ). Potrebe deteta su kontinuirane i neophodno je da budu zadovoljene svakodnevno, pa određen i kontinuiran mora biti i doprinos roditelja koji je dužnik izdržavanja, jer roditelj koji se stara o detetu mora da ima stalan i siguran izvor prihoda kako bi bio u mogućnosti da organizuje nesmetano i sigurno zadovoljavanje svih detetovih potreba. Ukoliko je u mogućnosti, nema smetnji da tuženi, pored doprinosa određenog sudskom odlukom, doprinosi izdržavanju svoje punoletne i maloletne dece i na način na koji navodi u reviziji (deci ponekad kupi ono što im je potrebno), ali to predstavlja vid dobrovoljnog davanja, pa se ne može zahtevati da se jednostrano dobrovoljno davanje pretvori u zakonsku obavezu i traži njegovo uračunavanje. Dosuđenim iznosom zadovoljavaju se osnovne potrebe mal. dece, a preostala sredstva za podmirenje njihovih potreba obezbediće majka – tužilja, koja je takođe dužna da doprinosi njihovom izdržavanju, koja je to činila i do sada, i to ne samo novcem, već i svakodnevnom brigom i roditeljskom pažnjom.

Navodi revizije tuženog su bez uticaja na drugačiju odluku, s obzirom na godine starosti tuženog, visinu prihoda koju ostvaruje iz radnog odnosa u svojoj privatnoj firmi i dopunske prihode koje ostvaruje od zakupnine stanova, njegove stambene prilike, kao i da nema obavezu izdržavanja drugih lica, a posebno imajući u vidu da je izdržavanje maloletne dece dužnost roditelja. Navodi revizije kojima se ukazuje da tuženi ima obavezu da izdržava i sina koji je punoletan nisu od uticaja jer činjenice od značaja za presuđenje i dokazi za utvrđenje tih činjenica moraju biti istaknuti do zaključenja rasprave, a najkasnije i pod uslovima iz člana 372. stav 1. ZPP u žalbi. Tuženi je radno sposoban i zdrav (nije ukazao na bilo kakvu tegobu u tom smislu) i stoga dužan da aktivira svoje mogućnosti i uloži dodatni napor da na sve dozvoljene načine obezbedi sredstva za izdržavanje mal. VV i mal. GG, što je njegova zakonska obaveza koje se ne može osloboditi, shodno odredbama člana 167. stav 2. Porodičnog zakona. S tim u vezi ukazivanje u reviziji da je tuženom donošenjem ovakve presude ugrožena egzistencija nije ubedljivo u situaciji kada u toku postupka nije predložio, niti priložio sudu dokaze na okolnost da je sprečen da se radno angažuje i ostvaruje prihode.

Ostalim navodima revizije osporava se utvrđeno činjenično stanje i ocena izvedenih dokaza zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.“

Izvor: Presuda Vrhovnog kasacionog suda u Beogradu, Rev 1003/2021 od 07.04.2021. godine.